Sveti Oče!
U ime prisutnih biskupa, svećenika, redovnika, redovnica, te mladih pripravnika i pripravnica za sveti duhovni poziv, kao i u svoje ime, najsrdačnije Vas pozdravljam u zagrebačkoj katedrali, posvećenoj Uznesenju Blažene Djevice Marije na nebo.
Srce nam je prepuno zahvalnosti Trojedinom Bogu za ovaj dan koji je blagoslovljen Vašim dolaskom k nama. Ovaj smo dan dugo željeli i iščekivali. Za tu smo milost usrdno molili. Zaista, Sveti Oče, Vaša prisutnost među nama na ovom svetom mjestu velika je milost Božja, Božji je dar našoj Crkvi i hrvatskom narodu. Ovaj će sretni dan biti neizbrisivo upisan u naše srce i uklesan u našu povijest.
Naša sloboda je otvorila vrata Vašem blagoslovljenom pohodu u Hrvatsku, u Zagreb, u ovu katedralu.
Psalmist nas poziva: "Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova!" (Ps 118,1).
Sveti Oče, u ovoj katedrali je srce naše zagrebačke Crkve. Ovdje je prisutno devet stoljeća vjerničke povijesti zagrebačke biskupije. Ta je povijest, često ispunjena teškim iskušenjima, danas okrunjena velikom radošću zbog prisutnosti Vaše Svetosti.
Osnutak zagrebačke biskupije prije 900 godina postao je povijesni uvjet da se Zagreb razvio u glavni grad Hrvatske i postao vjersko, političko, gospodarsko i kulturno središte Hrvatske.
Sveti Oče, ovdje se susrećete s našom poviješću i ulazite u našu sadašnjost da na najsvečaniji način zaključite naš veliki jubilej koji slavimo pod geslom: "U tebe se, Gospodine, uzdam!"
Duša nam je prepuna zahvalnosti za Vaš dolazak. Blagoslovljeni je ovo čas da Vam posvjedočimo i obnovimo svoju odanost i ljubav, da Vašoj Svetosti ponovno izjavimo svoju kušnjama provjerenu vjernost. Mi čvrsto vjerujemo u sve one riječi kojima je Isus Krist izabrao i ovlastio apostola Petra da u njegovo ime upravlja vjerničkom zajednicom - Crkvom, da je vodi putovima istine, da je čuva od napasti i zavodljivosti svijeta, da je posebnom zaštitom Duha Svetoga povezuje u jedinstvu vjere i ljubavi.
"Ti si Petar - Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju, i vrata paklena neće je nadvladati" (Mt 16,18). Mi to čvrsto vjerujemo. Stoga nam je riječ Petrova nasljednika svjetlo i izvor sigurnosti da jasno razlikujemo što je dobro a što zlo, da ostanemo u Istini i danas ne zavede zabluda. Poslanje je Petrovo da tumači Božje misli o čovjeku, o obitelji, o životu i spasenju.
Ta vjernost Petrovim nasljednicima naša je dragocjena baština koju smo naslijedili od prošlih pokoljenja. Kad su se prvi Hrvati, došavši na tlo naše lijepe domovine iz Bijele Hrvatske, susreli s Isusom Kristom i Evanđeljem i kad su svetim krštenjem počeli ulaziti u zajedništvo Rimokatoličke Crkve, u tom su zajedništvu ustrajali, nikada te vjernosti nisu opozvali.
Kad se u IX. stoljeću dogodila tragična dioba Crkve na Istočnu i Zapadnu, hrvatski knez Branimir piše pismo vjernosti papi Ivanu VIII. Na to pismo Vaš davni prethodnik Ivan VIII. odgovara divnim pismom i blagoslovom s groba svetog Petra knezu Branimiru, cijelom njegovu narodu i cijeloj zemlji njegovoj.
Povodom tih prevažnih događaja za našu Crkvu slavili smo 1979. "Branimirovu godinu" i hodočastili u Rim na grob sv. Petra. Vi ste, Sveti Oče, u bazilici sv. Petra predvodili euharistijsko slavlje na hrvatskom jeziku i uputili nam i ove riječi: "Doista, u ovom susretu nad grobom svetoga Petra kao da se sabrala sva vaša povijest više od trinaest stoljeća, a posebno veliki događaji iz života vaše Crkve, sve od vašeg pokrštenja i ulaska u krilo Rimske Crkve, koja je 'glava i učiteljica svih Crkava'. Ovdje je prisutna vaša lijepa i draga zemlja, sav vaš narod u domovini i izvan domovine, vaše davne i sadašnje vjernosti i tjeskobe" (Branimirova godina, Zadar 1980, str. 64). Sveti Oče, kako nam te riječi, izrečene prije 15 godina u bazilici sv. Petra, sada posebno i blisko zvuče u zagrebačkoj katedrali, na našoj dragoj zemlji na koju ste danas utisnuli cjelov očinske pažnje i poštovanja!
U svima nama sabranima oko Vaše tako nam drage Osobe danas se zaista sabire sva naša prošlost i sadašnjost, naše radosti i žalosti, naše nade i tjeskobe, naše kajanje za sve promašaje ali i pradjedovska i naša zahvalnost i vjernost!
Sveti Oče, neka mi bude dopušteno da iznesem pred Vas neke brojčane podatke da imate uvid u brojno stanje svećenika, redovnika i redovnica te svećeničkih i redovničkih pripravnika i pripravnica za redovnički poziv. Zagrebačka nadbiskupija ima 472 župe u kojima živi oko dva milijuna vjernika zajedno s prognanicima koji su bili prisiljeni napustiti svoje domove i svoje župe zajedno sa svojim svećenicima. I među nama su ovdje prisutni brojni prognanici, svećenici, redovnici i redovnice, ne samo iz Hrvatske nego i Bosne i Hercegovine. U zagrebačkoj nadbiskupiji u ovom ratu opustošene su 24 župe.
Koncem 1993. godine broj dijecezanskih svećenika u zagrebačkoj nadbiskupiji iznosi 587, a redovničkih 301. Broj redovnica u 29 kongregacija, uključujući pet kontemplativnih zajednica, iznosio je 1.929. Ovdje je među nama zajednica karmelićanki prognanih iz svoga samostana u Šarengradu, đakovačka biskupija. U nadbiskupiji djeluju i neki svjetovni instituti kao što su "Suradnice Krista Kralja", Franjevački svjetovni red, "Djelo Marijino", Neokatekumeni, Cursillo.
Koncem godine 1993. bilo je u našoj nadbiskupiji 106 sjemeništaraca dijecezanskih i 77 redovničkih; 132 dijecezanska bogoslova i 126 redovničkih. Broj novakinja je iznosio 51, a kandidatica 84. U nadbiskupiji imamo dva Karmela, jedan samostan klarisa i jedan sestara od Pohođenja Marijina.
U Republici Hrvatskoj u 11 biskupija ima 1.497 župa. Dijecezanskih svećenika 1.577, a redovničkih 705. Broj redovnica iznosi 3.800. Dijecezanskih bogoslova bilo je koncem 1993. godine 279, a sjemeništaraca 232; redovničkih bogoslova bilo je 174, a sjemeništaraca 153. Novakinja je bilo 76, a kandidatica 141. (U tu statistiku cijele Hrvatske uključena je i zagrebačka nadbiskupija). Napominjem da na području zagrebačke biskupije boravi prognana i Franjevačka bogoslovna škola iz Sarajeva, dijecezanski bogoslovi vrhbosanske nadbiskupije sa svojim profesorima borave u Bolu na Braču, hvarska biskupija.
To su brojevi koji odražavaju stanje duhovnih zvanja u zagrebačkoj nadbiskupiji i u Hrvatskoj. Sada vidimo koliko nam nedostaje svećenika, redovnika i redovnica za pastoralni rad kad su nam otvorene sve škole, bolnice, zatvori, vojska kao i drugi načini pastoralnoga rada! Ipak, naša je Crkva uputila u misijske zemlje lijep broj redovničkih i dijecezanskih svećenika kao i redovnica.
Kroz vrijeme velikih iskušenja za Crkvu brojni svećenici, redovnici i redovnice uz brojne vjernike svjedočili su svoju vjernost i ustrajnost u svetom pozivu uz cijenu raznih odricanja i poniženja, čak i do mučeništva. Znak i simbol svih tih iskušenja i ustrajne vjernosti Bogu i Crkvi bio je i ostaje zagrebački nadbiskup i kardinal Alojzije Stepinac, sada sluga Božji. On u svom svjedočanstvu sabire svjedočanstva vjernosti svećenika, redovnika, redovnica i nebrojenih vjernika. Sav prožet Evanđeljem bio je zauzet za čast Božju, slobodu Crkve i naroda za dostojanstvo i pravo svake ljudske osobe prije onoga svjetskog rata, za vrijeme rata i poslije rata! Crkvu je ljubio svim srcem, a Petrovim nasljednicima bio je nepokolebljivo odan i vjeran. Kao zatočenik umro je u Krašiću 10. veljače 1960.
Njegov je grob ovdje u katedrali i na tom grobu već 34 godine ne prestaje molitva vjernika!
Njegov časni grob učinio je ovu katedralu privlačnom i toplom! Cilj hodočasnika! Ali ova je katedrala postala velika ispovjedaonica u kojoj se ispovijeda svaki dan!
Kanonici i njihovi suradnici prebendari prema stalnom rasporedu stoje vjernicima na raspolaganju da u sakramentu pomirenja očiste i smire svoju savjest darom otkupljenja Isusa Krista!
Uz slugu Božjega Alojzija Stepinca smatram prikladnim, Sveti Oče, spomenuti i sluge Božje za koje se vodi postupak po kanonskim propisima za proglašenje blaženima. To su: franjevac Vendelin Vošnjak, umro u Zagrebu 18. ožujka 1933., profesor laik Ivan Merz, umro u Zagrebu 10. svibnja 1928, zagrebački pomoćni biskup Josip Lang, umro u Zagrebu 1. studenoga 1924, franjevac Ante Antić, umro u Zagrebu 5. ožujka 1965.
Spomenute sluge Božje možemo smatrati svjedocima svetosti naše Crkve koju su živjeli u prošlosti i svjedoče u sadašnjosti toliki pravedni očevi i požrtvovne i pobožne majke, toliki čestiti mladići i djevojke, toliki svećenici, redovnici i redovnice. Ako je život Crkve i potamnjen grijesima njezinih sinova i kćeri, ipak je protkan i svjetlom svetosti tolikih svetih muževa i žena!
Sveti Oče! Smatramo da je najveća vjerodostojnost Crkve u svetosti njezinih sinova i kćeri, osobito u svetosti njezinih biskupa, svećenika, redovnika i redovnica. Oni su svojom svetošću kvasac duhovne i moralne obnove u Crkvi, da onda Crkva bude kvasac moralnog ozdravljenja u narodima, u svijetu! Stoga smo ovdje u ovoj drevnoj katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije u nebo, okupljeni oko Vas, Sveti Oče, da s otvorenim srcem čujemo Vašu očinsku i učiteljsku riječ poticaja, ohrabrenja i oduševljenja za Isusa Krista i Evanđelje. Srdačna Vam hvala, Sveti Oče!
Sveti Oče, dozvolite mi da sada ovdje u katedrali izrazim iskrenu zahvalnost svima koji su uložili svoju molitvu, svoj dar i svoj rad u pripremanju za Vaš blagoslovljeni posjet! Zahvaljujem hrvatskom vrhovništvu! Zahvaljujem Poglavarstvu hrvatskoga glavnog grada Zagreba koji također slavi svoj 900- godišnji jubilej zajedno sa zagrebačkom nadbiskupijom! Zahvaljujem svim ustanovama i poduzećima kao i pojedincima koji su se uključili velikodušno u pripravu! Zahvaljujem Hrvatskoj televiziji, radiju i tisku koji su posvetili punu pažnju posjetu Vaše Svetosti i učinili su ga već prisutnim u svakom domu da bude prisutan i u svakom srcu dobre volje!
Zahvaljujem za revnost i rad crkvenog Odbora za pripravu Vašeg dolaska, biskupima, svećenicima, redovnicima, redovnicama, svim suradnicima i suradnicama! Zahvaljujem svim radnicima koji su radili na ulicama i na hipodromu s ljubavlju i radošću! Svi su radili pod geslom: "U Tebe se, Gospodine, uzdam!"
Sveti Oče, sa srcem i vjerom Vas primamo! Dobro nam došli! Po zagovoru Presvete Bogorodice i Majke Crkve, kojoj Vi s geslom "Totus tuus!" svim srcem pripadate, zazovite na sve nas, na naše dobročinitelje, na naše patnike, na naše nade sve Božje blagoslove za sadašnjost i budućnost! Vaš apostolski blagoslov očekuje cijela naša Crkva i cijela naša domovina! "U Tebe se, Gospodine, uzdam!"
Franjo kard. Kuharić
zagrebački nadbiskup i metropolit,
predsjednik Hrvatske biskupske konferencije
Službeni vjesnik Zagrebačke nadbiskupije, godište LXXXI, br. 4, Zagreb, 1994., str. 120-124.