Naša katedrala

Katedrala je za mene simbol Domovine, kako sadašnje tako i buduće. Ona je u Zagrebu poput sjevernjače putniku hodočasniku koji ima cilj i smijer kretanja, koji ne luta bez plana. Ona je simbol svih naših Božjih prijatelja i svetaca koji su ljudima pokazivali put ka Bogu. Dio je našeg identiteta, iako nije niti najveća niti najljepša na svijetu, ali je nama topla kao dom.

Moja katedrala, moj Zagreb, moj dom! Sa toliko mjesta u Zagrebu se pruža pogled na katedralu i uvijek mi je srce puno njene ljepote. Za mene je ona najljepša katedrala na svijetu. S prvim vijestima o potresu i da se srušio dio zvonika, bilo mi je kao da je dio mog doma uništen. Nedostaje mi odlazak u katedralu, u njenu tišinu, polumrak, svjetlost koja između vitraja pomalo ulazi, smirenje koje pruža... nadam se da će se to jednom vratiti.

U svakoj prilici, kad sam bio tužan i kad sam bio sretan, volio sam otići u katedralu, sjesti na ''moje'' mjesto i napuniti se mirom i pozitivom.

Nadam se proslavi Stepinčeva u našoj Katedrali.

Bilo mi je teško kad sam saznao da je naša katedrala stradala u potresu. Uvijek sam je doživljavao kao zajedničku majku svih vjernika. Nadam se da će odgovorni u Crkvi, ali i u državnim institucijama nači rješenja i mogućnosti za njezinu što skoriju obnovu kako bi mogla opet otvoriti vrata svojoj djeci. 

Za mene je katedrala uvijek bila mjesto na kojem sam se divila ljepoti umjetnosti preko koje, kao da sam mogla dotaknuti ono sveto i nedokučivo. Kad bih zastala u bio kojem dijelu katedrale uvijek je nešto privuklo moje misli i potaknulo me na molitvu. Na osobit način uvijek me privlačio kip sv. Josipa i grob bl. Alojzija Stepinca.