Nadbiskupski vrt sa staklenikom, perivoj i fontana
Uz južno pročelje Nadbiskupskog dvora nalazi se Nadbiskupski vrt. Južni dio vrta bio je vezan uz Nadbiskupski dvor dok je sjeverni dio Nadbiskupskog perivoja stubama bio povezan sa zgradom Bogoslovije. Posebno naglašeni ulaz nalazio se na sjeveroistočnom rubu parcele uz tadašnji Nadbiskupski trg, danas Langov trg.
Na južnoj strani današnjeg Nadbiskupskog dvora uređen je Nadbiskupski vrt budući da je tu stajao prvotni Biskupski dvor, koji je zbog gradnje utvrda bio porušen. Prvotno je tu bila izgrađena mala četvrtasta kula s biskupskim stanom i biskupskim vrtom koji je služio kao ZWINGER, tj. površina koja je pojačavala obranu utvrde. Nakon što su biskupski dvor proširivali spomenuti biskupi, biskup Šimun Bratulić (1603.- 1611.) koji ga je 1607. i hodnikom spojio s Katedralom, zatim P. Domitrović (1611.-1628.), P. Petretić ( 1648.- 1667.) i biskup J. Branjug (1723.- 1748.), on je i danas dio kompleksa Nadbiskupskog dvora i sjeća na spomenute prve početke Zagrebačke biskupije.
Posebno mu se posvetio biskup A. Alagović (1829.-1837.). On je podigao 1832.-1833. dva staklenika za spremanje egzotičnog bilja tijekom zime, a uz staklenike je uredio reprezentativni vrt na južnoj strani koji je tada bio otvoren za Zagrepčane. Ispod tvrđavne uzvisine Gamule na istočnom dijelu Nadbiskupskog vrta biskup A. Alagović je dovršenjem Parka dao izgraditi jednokatnu Vrtlarevu kućicu 1834. godine po nacrtu Antuna Stiedla. Imala je vratarsku namjenu na istočnom ulazu iz Branjugove ulice. Kvadratnog je tlocrta, 4,6 x 4,8m, visine 6,3 m, s bakrenom kapom ukrasnog završetka. Majstor F. Marsch izradio je portal od dva veća i dva manja pilastra okrunjenih vazama koji podržavaju velika dvokrilna i dvoja jednokrilna vrata od kovanog željeza.
Godine 2003. izvršena su restauratorska istraživanja s ciljem da se utvrdi njeno arhitektonsko stanje kao i njezin izvorni oblik. Kućica je osim kao vratarnica služila i za druge svrhe, a od 1979. do 2000. godine bila je kapelica sestrama Misionarkama ljubavi, poznatima kao sestre Majke Terezije.
Na južnoj strani današnjeg Nadbiskupskog dvora uređen je Nadbiskupski vrt budući da je tu stajao prvotni Biskupski dvor, koji je zbog gradnje utvrda bio porušen. Prvotno je tu bila izgrađena mala četvrtasta kula s biskupskim stanom i biskupskim vrtom koji je služio kao ZWINGER, tj. površina koja je pojačavala obranu utvrde. Nakon što su biskupski dvor proširivali spomenuti biskupi, biskup Šimun Bratulić (1603.- 1611.) koji ga je 1607. i hodnikom spojio s Katedralom, zatim P. Domitrović (1611.-1628.), P. Petretić ( 1648.- 1667.) i biskup J. Branjug (1723.- 1748.), on je i danas dio kompleksa Nadbiskupskog dvora i sjeća na spomenute prve početke Zagrebačke biskupije.
Posebno mu se posvetio biskup A. Alagović (1829.-1837.). On je podigao 1832.-1833. dva staklenika za spremanje egzotičnog bilja tijekom zime, a uz staklenike je uredio reprezentativni vrt na južnoj strani koji je tada bio otvoren za Zagrepčane. Ispod tvrđavne uzvisine Gamule na istočnom dijelu Nadbiskupskog vrta biskup A. Alagović je dovršenjem Parka dao izgraditi jednokatnu Vrtlarevu kućicu 1834. godine po nacrtu Antuna Stiedla. Imala je vratarsku namjenu na istočnom ulazu iz Branjugove ulice. Kvadratnog je tlocrta, 4,6 x 4,8m, visine 6,3 m, s bakrenom kapom ukrasnog završetka. Majstor F. Marsch izradio je portal od dva veća i dva manja pilastra okrunjenih vazama koji podržavaju velika dvokrilna i dvoja jednokrilna vrata od kovanog željeza.
Godine 2003. izvršena su restauratorska istraživanja s ciljem da se utvrdi njeno arhitektonsko stanje kao i njezin izvorni oblik. Kućica je osim kao vratarnica služila i za druge svrhe, a od 1979. do 2000. godine bila je kapelica sestrama Misionarkama ljubavi, poznatima kao sestre Majke Terezije.
NADBISKUPSKA ORANŽERIJA - STAKLENIK
Staklenik je arhitektonski, "zimski vrt", objekt ekonomičan da koristi sunčevu energiju, svjetlost i toplinu za čuvanje i uzgajanje tropskih biljaka. Efekt se postiže ostakljivanjem južnog zida kako bi se zagrijali nutarnji prostori i sačuvala akumulirana toplina. Alagović je prvotno uredio zimski vrt za uzgajanje i prezimljavanje južnog raslinstva. Zatim ga je počeo arhitektonski oblikovati za zimovanje mediteranskog ukrasnog bilja. Napokon je prigradio staklenike uz južno pročelje Nadbiskupske palače kako se može vidjeti na tadašnjim fotografijama. Alagovićevi staklenici nalazili su se na neravnom tlu s različitim nagibima.
Sadašnji Staklenik izgradio je H. Bolle, 1906., u sklopu postojećih zgrada u gospodarskom dvorištu, Branjugova 1. Nakon što su bili odstranjeni Alagovićevi staklenici, H. Bolle je istočnije, i to uz glavni ulaz iz Branjugove ulice, koji povezuje Nadbiskupski dvor i Park Ribnjak uz nekadašnju Gamulu i Vrtlarevu kućicu, i gospodarske zgrade izgradio jednokatni staklenik, longitudinalnog oblika 32,5x10,2 m, simetrično komponiran s južnim ostakljenim pročeljem, raščlanjen pilastrima u stilu talijanske renesanse na kamenom profiliranom soklu na platou iznad prilazne ceste.
Arhitektonski biser je južno pročelje s klasicističkim pilastrima u obliku "triptiha" od centralnog većeg i dva pokrajna uža polja. Svako polje ima prozor s polukružnim nadsvjetlom. Prozorska krila podijeljena su šprljcima. Iznad nižih polja nalaze se kartuše s bogatim ornamentima. Sredinu čini potpuno ostakljena stijena tako da je vertikalne drvene konstrukcije dijele na 3 x 6 polja. Na pročelju krila je profilirani friz iznad pilastara s umetnutim maskeronima u osi svakog pilastra. Ostali dio zgrade zidan je opekom i ožbukan. Podrumski prostori nisu korišteni.
U stakleniku se čuvalo preko 200 biljaka: naranče, limuni, oleandri, lovorike, mogranj i drugo. Oko staklenika bile su zasađene orhideje, a od staklenika do mosta zapremali su nasadi ananasa. Naranča je u starom Zagrebu bila velika rijetkost, a Zagrepčani su ih darivali odličnicima i posebnim gostima.
Staklenik je u novije vrijeme imao više namjena pa je u unutrašnjosti bio pregrađivan. Za vrijeme II. svjetskog rata Staklenik je bio upotrijebljen za sklonište, za ratne stradalnike koje je bl. Alojzije Stepinac spašavao. Prostori su neko vrijeme korišteni kao poslovni ili stambeni. Od 1971. do 2000. godine tu su se, po želji kardinala Franje Kuharića, nastanile časne sestre Misionarke ljubavi, poznatije kao Sestre Majke Terezije sa svojim štićenicama.
Kratko vrijeme Staklenik je bio spremište umjetnina Dijecezanskog muzeja, gdje su bile dopremane iz raznih mjesta u gradu Zagrebu bunkeriranih za vrijeme srbijanske agresije na Hrvatsku 1991.-1995. Staklenik se i dalje arhitektonski istražuje čekajući na konačno dovršenje obnove s novom namjenom.
Nadbiskupski kompleks s perivojem jedan je od najvažnijih i najstarijih zagrebačkih spomenika i dio identiteta glavnog grada Hrvatske. Kroz povijest se izgled i komunikacija od Kaptolskoga trga do Nadbiskupskog trga, danas Langova trg mijenjala. Zagrebački biskupi darovali su Zagrebu i hrvatskoj kulturi predivne krajobrazne sadržaje što sve treba naglašavati i sadašnji izgled tumačiti na povijesno-crkveni način. Svoju ulogu i danas nastavlja sve do Katedralnog trga s rijetkim stablima sefore uz kulu Nebojan i kardinalskim grbom kardinala Bozanića te grbom Grada Zagreba od živog raznovrsnog cvijeća. Sefore komuniciraju s kestenovima uz Domitrovićevu kulu, a svi zajedno s niskim grmljem tise i magnolijom u trokutnom polju uz kip Bogorodice s anđelima na stupu fontane.
BISKUPSKI PERIVOJ ILI PARK RIBNJAK
Biskupski perivoj ili park Ribnjak, sastavni je dio kompleksa Nadbiskupskog dvora. On je osim praktične i estetske strane imao i obrambenu funkciju. Poznati su nam po imenima potoci koji su izvirali na Medvednici i slijevali se u zagrebačku prodolinu natapajući polja i vrtove. Po svojim gornjim tokovima bili su načičkani mlinovima sve do otvaranja prvog paromlina u Zagrebu 1862. godine.
Prema današnjem Ribnjaku tekao je pitom potok Topolčica koji je poznat po toploj vodi koju je kustos A. Ivandija planirao koristiti za centralno grijanje u Katedrali. Park je omeđen na zapadnoj strani starim kaptolskim zidom s kulama, na jugu se nalazi ostatak utvrde "Gamula", na istoku ulica Ribnjak, tj. isušeni i natkriveni potok Topolčica po kojoj je 1933. godine uređena tramvajska pruga, koja je od 1911. godine do tada prolazila Kaptolom i Novom Vesi, na sjeveroistoku Zvonarnička ulica.
Osim što je potok Topolčica oblikovao dva jezerca u obliku ribnjaka, tu se lovila riba za nemrsne dane. Postoje fotografije da su Šestinčanke na Ribnjaku prale rublje. Godine 1878. podignut je ogradni zid s neorenesansnom kapelom Sv. Ivana Nepomuka iz 1834. prema današnjem Langovom trgu s kovanom ukrasnom ogradom kako je kasnije uređen Botanički vrt. Po nalogu biskupa M. Vrhovca, geometar Josip Gigl, započeo je 1806. godine mjerenjem jezerskih površina ili ribnjaka s planom uređivanja.
To je nastavio biskup A. Alagović prema nacrtu pejsažnog arhitekta grofa Batthyana Leopolda Klingsfogla (Klingspögel) 1830. godine. Uz dva mala jezera s otočićem, uređen je slap s labudovima, bijeli vijugavi puteljci i stazice uz cvjetne gredice te umjetne pećine do strme Gamule. Na istočnom dijelu, pogled se uzdizao po brežuljku zasađen vinogradima, a po vijugavim puteljcima bila je uređena Kaptolska Kalvarija sa zidanim Božjim Grobom uz kapelu Sv. Roka i biskupskim ljetnikovcem na Šalati. Po čitavom tadašnjem perivoju protezao se vrt, ali mu je kasnije sjeverna strana namijenjena za kanoničke vrtove. Kanoničke kurije su s vrtovima činile cjelinu.
Novouređeni perivoj u stilu engleskog parka, u vrijeme biskupa A. Alagovića zasađen je plemenitim vrstama drveća, grmljem i cvjetnim nasadima, vodopadima, ukrasnim skulpturama i skladnim ulazom pred kojim je postavio 1835. godine obelisk te su ga građani mogli posjećivati s ulaznicama, a kasnije ga je Haulik otvorio širom Zagrepčanima. Na pozornici je svakog tjedna svirala glazba. Kardinal Mihalović ustupio je jedan dio perivoja 1872. građanskoj općini za Nadbiskupski trg, danas Langov trg, a ostali dio je ogradio za šetnje pitomcima Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa.
Godine 1943. održano je zborovanje Katoličke mladeži, a današnju zgradu Omladnskog centra ne žele vratiti Zagrebačkoj nadbiskupiji niti uz požurnice Ureda za kulturna dobra. Poslije II. svjetskog rata Park Ribnjak bio je devastiran. U njemu su se nalazile vojne barake i spremišta. Napokon ga je uredio pejsažni arhitekt Zvonimir Frochlich. Srušio je visoki zid do visine 1,8 m od strane parka, dok je uz pločnik njegova visina samo 45 cm. Kovana ograda poput one u Botaničkom vrtu, također je maknuta i park je zadobio današnju vizuru. Povijesni europski parkovi imaju i danas izvorne ograde koje sprečavaju moguće nerede.
FONTANA I LIK BOGORODICE S ČETIRI ANĐELA
Fontana i lik Bogorodice s četiri anđela na Kaptolskom trgu u osi katedralnog portala što upućuje na harmoniju u njezinoj unutrašnjosti. Kip Bezgrešne Bogorodice prvotno je izložio bečki majstor Anton Dominik Fernkorn na izložbi u Parizu gdje su ga zapazili Zagrepčani i odmah ga poželjeli imati na mjestu stare Kaptolske vijećnice.
Herman Bolle je izradio fontanu od tršćanskog kamena s lavljim maskeronima. U sredini je na visokom ukrasnom stupu postavljen brončani pozlaćeni kip Bogorodice.
Anđeli u rukama drže simbole koji simboliziraju: Vjeru; Nadu; Mučeništvo i Poniznost. Osim što simboli govore o značenju, njihov smještaj u rukama anđela čine ih dinamičnim usred dnevne vreve. Položaj likova dokazuje simetriju što se prenosi na stup s kipom Bogorodice sa simetričnim ukrasnim motivima.
Kip Bogorodice dominira iznad anđela, ali i veličinom. Bogorodica je licem okrenuta prema Katedrali i Nadbiskupskom dvoru stojeći na polumjesecu i nogom gazi zmiju. Na glavi joj je vijenac od 12 zvijezda.
Kip je svečano blagoslovljen 1882. godine. Njezin lik u srcima nose hrvatski vjernici po čitavom svijetu.
Za vrijeme potresa 1880. stup se s kipom njihao i svijao, ali je odolio podzemnim silama. Na fontani u sjeni Bogorodice i anđela, čije poglede duboko u srcima nose hrvatski iseljenici širom svijeta u svojim srcima, najradije se zadržavaju prolaznici, hodočasnici i iseljenici. Redovito uz kip Bogorodice završava Tijelovska procesija sa svečanim blagoslovom.
Papa sveti Ivan Pavao II. održao je susret s mladima prigodom svog II. pohoda na Katedralnom trgu, 2. listopada 1998.
Prigodom 150. obljetnice uzdignuća Zagrebačke biskupije u nadbiskupiju 2002. godine, Katedralni trg je bio u vrlo svečanom ruhu, iako je Katedrala bila okovana sva u metalnu čipku. Zadnja arhitektonska intervencija Katedralnog trga bila je 2004. godine kada se oblikovao kružni tok.
Sam Katedralni trg postao je i liturgijski prostor prigodom 10. obljetnice beatifikacije bl. Alozija Stepinca, kao i poslije razornog potresa 2020. godine kad su i Nadbiskupski dvor kao i Katedrala ranjeni i čekaju obnovu.
Herman Bolle je izradio fontanu od tršćanskog kamena s lavljim maskeronima. U sredini je na visokom ukrasnom stupu postavljen brončani pozlaćeni kip Bogorodice.Anđeli u rukama drže simbole koji simboliziraju: Vjeru; Nadu; Mučeništvo i Poniznost. Osim što simboli govore o značenju, njihov smještaj u rukama anđela čine ih dinamičnim usred dnevne vreve. Položaj likova dokazuje simetriju što se prenosi na stup s kipom Bogorodice sa simetričnim ukrasnim motivima.
Kip Bogorodice dominira iznad anđela, ali i veličinom. Bogorodica je licem okrenuta prema Katedrali i Nadbiskupskom dvoru stojeći na polumjesecu i nogom gazi zmiju. Na glavi joj je vijenac od 12 zvijezda.
Kip je svečano blagoslovljen 1882. godine. Njezin lik u srcima nose hrvatski vjernici po čitavom svijetu.
Za vrijeme potresa 1880. stup se s kipom njihao i svijao, ali je odolio podzemnim silama. Na fontani u sjeni Bogorodice i anđela, čije poglede duboko u srcima nose hrvatski iseljenici širom svijeta u svojim srcima, najradije se zadržavaju prolaznici, hodočasnici i iseljenici. Redovito uz kip Bogorodice završava Tijelovska procesija sa svečanim blagoslovom.
Papa sveti Ivan Pavao II. održao je susret s mladima prigodom svog II. pohoda na Katedralnom trgu, 2. listopada 1998.
Prigodom 150. obljetnice uzdignuća Zagrebačke biskupije u nadbiskupiju 2002. godine, Katedralni trg je bio u vrlo svečanom ruhu, iako je Katedrala bila okovana sva u metalnu čipku. Zadnja arhitektonska intervencija Katedralnog trga bila je 2004. godine kada se oblikovao kružni tok.
Sam Katedralni trg postao je i liturgijski prostor prigodom 10. obljetnice beatifikacije bl. Alozija Stepinca, kao i poslije razornog potresa 2020. godine kad su i Nadbiskupski dvor kao i Katedrala ranjeni i čekaju obnovu.
Podijelite na: