“Uzoriti gospodine Kardinale,
draga braćo biskupi,
dragi svećenici i sjemeništarci, redovnici i redovnice!
1. Radostan sam što se mogu susresti s vama u ovoj katedrali koja je duhovno središte Nadbiskupije. Srdačno pozdravljam ne samo vas ovdje prisutne, nego i sve one kojima obveze, zdravstveno stanje ili druge poteškoće nisu dopustile da sudjeluju na ovom skupu zajedništva i molitve. Vi ste izabrani dio Božjeg naroda koji je u Hrvatskoj i zato je dolično da vam se, u prigodi Papina posjeta, posveti posebna pažnja.
Dragi svećenici i dragi redovnici, kardinal Alojzije Stepinac, čiji zemni ostatci počivaju u ovoj katedrali, često vas je nazivao ‘zjenicom svojih očiju’. I dobro je govorio, jer ste upravo vi u središtu skrbi Crkve, budući da o vašoj službi umnogome ovisi njezino djelovanje u svijetu. Snagom svetog reda i poslanja koje ste primili od biskupa, pozvani ste da među današnjim ljudima obnavljate službu Krista proroka, svećenika i kralja.
Potrebni ste ne samo Crkvi nego i društvenoj zajednici, koja treba svećenike i Bogu posvećene osobe. Doista, današnji čovjek, iako to može drukčije izgledati, osjeća u sebi na osobit način, živu potrebu za Bogom. Samo materijalna dobra nisu dostatna. Srce je čovjekovo nemirno i u neprestanom traženju onoga što može dati smisao i vrijednost ljudskom životu. Svećenici su potrebni svijetu, jer je Krist potreban svijetu. Bogu posvećene osobe potrebne su, jer čovjek mora biti neprestano pozivan na duhovne i vječne vrijednosti.
Budite uvijek duboko uvjereni da budućnost Crkve velikim dijelom ovisi o svetim svećenicima i redovnicima, zaljubljenima u Krista i punima žara za brata čovjeka; svećenika i redovnika koji su jedno srce i jedna duša sa svojim biskupima i svojom subraćom; svećenika i redovnika koji studijem i molitvom produbljuju riječ Božju, da bi iz nje crpli pomoć i svjetlo za svoj Bogu posvećeni život i svoje svakodnevno pastoralno djelovanje.
Ne može se to improvizirati, nego se mora tijekom godina sjemeništa dugo pripravljati, pa zatim neprestano obnavljati i produbljivati. Misleći na svećenički odgoj, ne mogu a da najtoplije ne pozdravim ovdje prisutne sjemeništarce, nadu budućnosti Crkve. Dragi sjemeništarci, godine sjemenišnog života proživite najprisnije povezani s Kristom. Upoznajte što više njegovo ‘srce’, da biste postali svećenici po Srcu Božjem; žive i vjerne slike Dobrog Pastira.
2. Pred vama je, predragi svećenici i redovnici, težak zadatak: pomiriti ljude s Bogom i čovjeka s čovjekom. To je vaša hitna dužnost, poglavito u sadašnjemu teškom povijesnom trenutku, kada je ovaj apsurdni i surovi rat opustošio balkanske zemlje, okomivši se i na vašu domovinu, iskopavši ponor mržnje koji samo Evanđelje može nadvladati.
Vi svećenici, koji za vrijeme svete mise proživljavate i uprisutnjujete ‘u osobi Krista’ golgotsku žrtvu, pozvani ste da budete uvjereni svjedoci Onoga koji umirući nije oklijevao reći: ‘Oče, oprosti im!’ Gledajući u vas, na sakrament ispovijedi koji podjeljujete i, posebno, slijedeći vaš velikodušan primjer, neka vaš narod smogne snage da oprosti i, kad je potrebno, da traži oproštenje. Za to su potrebne poniznost i otvorenost duše, ljubav prema istini i traženje pravoga mira. Vama, apostolima i svjedocima oprosta i pomirenja, povjeravam tu tešku, ali neizbježnu zadaću.
Budite vjerni svojemu svećeničkom pozivu. Neka euharistija i molitva budu smisao vašeg apostolata, ohrabreni spoznajom da Božji Duh pobjeđuje zlo i da je njegova milost jača od ljudske zloće, da će ljubav, a ne mržnja imati posljednju riječ.
U nasljedovanju Krista neka svijetli vaša vjernost celibatu koji vam omogućuje da se nepodijeljena srca posvetite službi Gospodinu i bližnjemu. U ovom trenutku osjećam dužnost pohvaliti tolike svećenike, redovnike i redovnice koji su znali, u tragičnim danima ovoga rata, dijeliti s narodom sudbinu prognanika, prilagodivši se životu u ponižavajućim i nestalnim prilikama. Predragi, budite i dalje bliski tim svojim vjernicima, kojima su potrebne vaša ljubav i vaša nesebična služba, da se odupru sadašnjim nevoljama te da sačuvaju živu nadu u bolju budućnost.
Neka iz vaših riječi i iz vašega ponašanja uvijek zrači jasno uvjerenje da su svi ljudi, pripadali oni bilo kojem narodu ili etničkoj grupi, sinovi istog Oca koji je na nebesima.
Bez obzira na sadašnje teške prilike, u toj perspektivi treba vidjeti i ekumenski dijalog, koji je toliko na srcu vama i vašim Pastirima. Vjerni zapovijedi Gospodina, nemojte sustati na tom putu. U svoje vrijeme On će znati okruniti vaše napore željenim plodovima.
3. Tijekom stoljećâ svijetli primjeri svećenika i redovnika Hrvata ostavili su izvrsnu duhovnu baštinu. Posebno mislim na vaša dva kanonizirana sveca: na franjevca Nikolu Tavelića i na kapucina Leopolda Bogdana Mandića. Veoma mi je drago što danas mogu predati kardinalu Kuhariću, predsjedniku Hrvatske biskupske konferencije, jednu relikviju svetog Leopolda, velikog sveca sakramenta ispovijedi. Ovaj vrsni sin vašeg naroda neka, i preko ovog znaka, bude poticaj svima vama da ono što propovijedate riječju, ostvarite i životom.
Iz dugog niza muževa i žena koji su se u naše vrijeme istaknuli življenjem kršćanskih vrlina, želim spomenuti sluge Božje: Josipa Langa, pomoćnog zagrebačkog biskupa, franjevce Antu Antića i Vendelina Vošnjaka, kao i Ivana Merza, istaknutog laika u svjedočenju Evanđelja. Najsvjetliji lik je, bez sumnje, nadbiskup i kardinal Alojzije Stepinac. Svojom prisutnošću, svojim radom, svojom hrabrošću i strpljivošću, svojom šutnjom i, napokon, svojom smrću, pokazao je da je istinski čovjek Crkve. Spremno je prinio sebe kao najveću žrtvu, samo da ne bi zanijekao vjeru. Ma gdje bio, na slobodi, u zatvoru, i za vrijeme prisilnog boravka u Krašiću, kao pravi Pastir, uvijek je bdio nad svojim stadom.
U trenutku kada je uvidio da se preko političkih udruženja želi napraviti razdor među svećenstvom i odijeliti Božji narod od Rimske Crkve, nije oklijevao oduprijeti se svom snagom, plativši tu hrabrost uzništvom i pritvorom.
U tom trenutku uzburkane nacionalne povijesti on je tumačio najautentičniju tradiciju vašeg naroda, koji je od samog početka svojeg obraćanja Kristu, uvijek ispovijedao duboko zajedništvo s Petrovom Stolicom.
To sam već naglasio godine 1979., za vrijeme svečanoga euharistijskog slavlja, prigodom hrvatskog nacionalnog hodočašća. Tada sam istaknuo “ljubav i privrženost Hrvata prema Rimskoj Crkvi i Katedri svetog Petra”, pozvavši se na Poslanicu hrvatskom narodu i svećenstvu Pape Ivana VIII. u kojoj je, među ostalim napisao: ‘S očinskom vas ljubavlju grlim i raširenih ruku primam’. (Insegnamenti, II., 1 (1979), str. 1024).
4. Nova vremena traže i prikladne metode evangelizacije. Uspostava demokratskog sustava u Hrvatskoj otvorila je nove mogućnosti pastoralnog djelovanja na području školstva, sredstava društvenog priopćivanja, dušobrižništva vojnika, bolesnika i zatvorenika. Potrebno je iskoristiti te mogućnosti i dati dokaz kreativnosti, u punom skladu s biskupima i svim članovima prezbiterija svoje kao i ostalih biskupija.
U tu pažljivu pastoralnu brigu, koja mora obuhvatiti sva područja ljudskoga djelovanja, uklapa se dragocjeni doprinos braće redovnika koji, prikladno vrednovani, mogu djelotvorno pridonijeti izgradnji kršćanske zajednice.
Također je nužno i hitno promicati dobro osposobljen laikat koji će znati surađivati s vama, osobito na području kateheze i socijalne skrbi, i tako vam omogućiti da se više posvetite vašoj posebnoj ministerijalnoj službi.
5. Posebno se sada želim obratiti časnim sestrama. Drage sestre, dobro poznajem vaše radosno svjedočenje ljubavi prema Isusu Kristu i prema braći ljudima. Poznate su mi vaše nade kao i vaši problemi i sve vaše patnje. Veoma cijenim vaše djelovanje u župama, gdje radite kao katehistice, sakristanke, orguljašice. Cijenim vaš rad s djecom i sa starcima te vašu službu u bolnicama. Pozivam vas: ustrajte radosno u evangelizaciji i u svjedočenju ljubavi. Gospodin je s vama i služi se i vašim radom, koliko dragocjenim toliko skrovitim, da bi nastavio svoje djelo spasenja među narodima ove, Njemu tako drage Zemlje.
Na kraju, upućujem svoje najtoplije pozdrave sestrama koje žive u klauzuri: klarisama, bosonogim karmelićankama, te benediktinkama. Kardinal Stepinac poduzeo je sve da bi podigao samostan sestara karmelićanki u Brezovici. Želio je da njegova biskupija ne bude lišena jedne oaze molitve, odakle bi se dizali neprestani zazivi za svećenike, za redovnike i za sav hrvatski narod. Drage redovnice u klauzuri, ostanite vjerne svojoj izvornoj karizmi. Vi ste kontemplativna duša Crkve: ustrajte u pozivu da budete budni čuvari Apsolutnog, stalno u dijalogu s Bogom, da biste mu prikazivale “radosti i nade, tuge i tjeskobe današnjega čovjeka” (Gaudium et Spes, l.), te isprosile milosrđe i oproštenje koje treba razliti na toliku braću i sestre u nevolji.
Hrvatskom svećenstvu i redovništvu i cijelomu hrvatskom narodu veoma su potrebne vaše molitve i vaše svjedočenje potpunim predanjem života koji sve stavlja na kartu vječnosti.
6. U ovoj velebnoj katedrali, koja čuva uspomenu na tolike slavne ljude vašega naroda, sa zahvalnošću se sjećam blagopokojnog kardinala Franje Šepera kojega sam osobno poznavao i cijenio. Kao Pastir ove nadbiskupije i poslije prefekt Kongregacije na nauk vjere, dao je dragocjeni doprinos u službi Crkve.
Dragi svećenici, sjemeništarci, redovnici i redovnice, na kraju ovog susreta povjeravam vas Majci Božjoj, koju hrvatski narod voli zazivati kao vlastitu Kraljicu. Pravi odnos čovjeka s Isusom Kristom mora biti praćen i iskrenom pobožnošću prema Mariji, Njegovoj i našoj najdražoj Majci. Neka vas Marija prati uvijek i neka vodi vaše korake u službi Crkve i Naroda. S tim željama, svima vama, vašoj rodbini i svima onima koji su povjereni vašoj pastoralnoj skrbi, odsrca podjeljujem svoj blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”
Ins., XVII., 2, 1994., str. 275 – 280.