Aktualno

Prva je crkva, na mjestu današnje prvostolnice, izgrađena u romaničkom slogu, posvećena 1217. u prisutnosti kralja Andrije II., sasvim sigurno bila od autohtonog kamena iz okolice Zagreba. O tome nemamo materijalnih dokaza. U crkvu izgrađenu u drugoj polovini XIII. stoljeća u gotičkom slogu također je bio ugrađen autohtoni kamen iz okolice Zagreba. O tome svjedoče materijalni dokazi: glava kipa sv. Stjepana isklesana od vapnenačkog pješčenjaka i kapitel isk­lesan od litotamnijskog vapnenca, što su pohranjeni u Povijesnom muzeju Hrvatske u Zagrebu.

Prvostolnica se nakon požara koji ju je zadesio u XVI. stoljeću obnavlja u kasnogotičkom slogu. Ob­nova je dovršena početkom XVI. stoljeća. Iz toga doba ostali su sačuvani i u Povijesnom muzeju Hrvatske pohranjeni: konzola i kapitel isklesani od litotamnijskog vapnenca i ukrasni vršak fijale iskle­san od vapnenačkog pješčenjaka. Zbog sve veće opasnosti od turske najezde, u prvoj polovini XVI. stoljeća, prvostolnica se utvrđuje bedemom i kulama. Utvrde su građene od litotamnijskog vapnenca i vapnenačkog pješčen­jaka vađenih u kamenolomima u Vrapču (Vrapče potoku) kojega su obrađivali kamenoresci u Vrapču.

Od 1633. do 1644. godine građen je zvonik u kasnorenesansnom slogu od autohtonog kamena iz okolice Zagreba. Kamena plastika renesanse i baroka je od kamena: vapnenačkog pješčenjaka, litotamnijskog vapnenca i litavca, koji se vadio u kamenolomima na južnim i jugozapadnim obron­cima Medvednice, od Markuševca do Podsuseda.


Foto: Makroskopski izgled šupljikavoga litotamnijskog vap­nenca ili litavca iz Bizeka ugrađenog u katedralu u vrijeme njene gradnje

Obnovi prvostolnice prišlo se 1879. godine. Već 1. prosinca te godine sedam klesara počelo je obrađivati kamen. Prvostolnicu je 9. studenoga 1880. godine ponovno zadesilo rušenje uzrokovano potresom. Herman Bollé, graditelj prvostolnice u neogotičkom slogu, opisuje to kao užasnu katas­trofu i strahoviti način razaranja. Zbog toga je prava obnova započela nakon potresa. O gradivu kojim je crkva prvotna građena H. Bollé u svojemu programu o obnovi piše da je lomljeno na »domaćem zemljištu« i dovažano iz dolina Vrabča, Podsuseda, Markuševca i Vinice. Na temelju pisane dokumentacije H. Bolléa saznajemo da je kamen za prvostolnicu lomljen u kamenolomima u Vrapču (Vrapče potoku) i Podsusedu (Bizeku), te u Vinici nedaleko Varaždina. U Bizeku i Vrapče potoku vađeni su i dovažani: litavac, litotamnijski vapnenac, siltozni litotamnijski vapnenac i vap­nenački pješčenjak. U Vinici je vađen i dovažan porozan, mekani vapnenac, vinicit. Prema tome, pročelje, vanjski zidovi i tornjevi zagrebačke prvos­tolnice petrografska je zbirka kamena iz okolice Zagreba.

Na zapadnom pročelju prvostolnice povrh por­tala, na tornjevima i galerijama, motrimo spomenute vrste kamena. U ravne plohe pročelja i tornjeve ugrađen je prvenstveno šupljikavi, žućkas­tosivi i sivkasti litavac iz kamenoloma u Bizeku. Konzolni vijenci ispod prve galerije bili su isklesani od litotamnijskog vapnenca i siltoznog litotamni­jskog vapnenca porijeklom prvenstveno iz kamenoloma u Vrapče potoku. U sve dijelove bal­ustrade na prvoj galeriji bio je ugrađen litavac i litotamnijski vapnenac iz kamenoloma u Bizeku. Fijale na prvoj galeriji bile su isklesane od litavca i litotamnijskog vapnenca iz Bizeka. Kipovi Bo­gorodice i anđela, te sv. Ilije, sv. Roka, sv. Josipa i Ivana Krstitelja kao i rozeta povrh portala isklesani su od poroznog i mekanog vapnenca vinicita.

Izrazito veću šarolikost različitosti vrsta kamena nalazimo na sjevernom, zapadnom i južnom zidu prvostolnice. Uz već spomenute litavac, litotamni­jski vapnenac, siltozni litotamnijski vapnenac i vinicit, tu nalazimo još vapnenački pješčenjak, kvarcni pješčenjak i konglomerat. Osim vinicita, sve vrste kamena su s južnih i jugozapadnih obro­naka Medvednice, od Markuševca do Podsuseda (Bizeka). Od tih starih, nekoć aktivnih, kamenoloma, u području Markuševca danas ne nalazimo vidljivih tragova. Njihovi su negdašnji obrisi nestali djelovanjem površinskih prirodnih čimbenika i maskirani su bujnim raslinjem. U području Vrapče potoka i posebice Bizeka nalazimo sačuvane brojne ostatke nekadašnjeg vađenja blokova kamena. Li­tavac i litotamnijski vapnenac u kamenolomima Bizeka u bližoj su prošlosti vađeni kao kamen lomljenac za gradnju savskih obaloutvrda, a potom kao karbonatna komponenta sirovine za proizvodnju cementa u Podsuseda. Tu bi se još uvijek moglo naći očuvane stijenske mase litavca s mogućnošću vađenja blokova, ali u vrlo ograničenim količinama.


Osim opisanog kamena autohtonog porijekla na zagrebačkoj prvostolnici nalazimo i kamen koji je alohton. Tako se na drugoj galeriji sjevernoga tornja nalazi stup isklesan od rudistnog vapnenca vari­jeteta fiorito porijeklom iz kamenoloma u Krasu Tršćansko-Komenske visoravni (Nabrezina-Re­pen-Kopriva). Istoga su porijekla ploča kamene niše pila na sjevernoj strani sakristije i dva mala valjkasta stupića, vjerovatno ugrađena prilikom ovostoljetnih obnova.

U predvorju neogotičkog  portala  kipovi  sv. Cirila, sv. Metoda, sv. Jurja, sv. Barbare, sv. Flori­jana i sv. Katarine, isklesanih od mekanog vap­nenca iz Vinice, postavljeni su na stupove od crvenkastog andezita, od antike poznatog kao por­fido rosso antico iz Egipta (Djebel Abu Dokhân).

Opisani kamen ugrađen u prvostolnicu raz­ličitoga je petrografskog sklopa i odlikuje se veoma različitim fizičko-mehaničkim svojstvima, kao i tra­jnošću u zagrebačkom urbanom okolišu i atmosferi zagađenoj industrijskim produktima izbačenim u nju. Te se različitosti ogledaju u stanju i izgledu površine kamena u izraženom rasponu stupnja nje­gove oštećenosti i raspadanja, što je i uvjetovalo današnju, treću, obnovu prvostolnice nakon što je izgrađena na prijelomu XIX. i XX. stoljeća.


FOTO: Pojas litotomnijskog vapnenca oko Medvednice. Kamenolomi toga vapnenca nalaze se u jugozapadnom dijelu gore, sjeverno od Bizeka. (Prema geološkoj karti Zagreb Dragutina Gorjanović-Krambergera, pretisak iz knjižice »Lito­tamnijski vapnenjak (krečnjak) u prirodi i građevini«)