Pronađeni ostaci nadgrobne ploče biskupa Baratina
Hic situs est Lucas praesul venerabili
Zagrabiae templi luxque decusquae
Qui pietate parens nulli virtute secundus
Accepit meritis astra parata suis.
Obijt a. MDX˚ X K (a)l. Octobr.
Zagrabiae templi luxque decusquae
Qui pietate parens nulli virtute secundus
Accepit meritis astra parata suis.
Obijt a. MDX˚ X K (a)l. Octobr.
Katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije i svetih Stjepana i Ladislava u povijesti je nekoliko puta stradavala zbog prirodnih nepogoda ili ratnih djelovanja, nakon kojih bi se redovito obnavljala i dograđivala. Prva stolna crkva Zagrebačke biskupije, ubrzo nakon posvećenja, teško je nastradala za provale Tatara u 13. stoljeću. Njezinu obnovu, nastavljenu i u 14., ali i 15. stoljeću, započeo je biskup Timotej.
Gradnju katedrale i njezinih zvonika, iniciravši njezino utvrđenje zidanima i kulama, dovršio je biskup Luka Baratin, a upravo su ostaci njegove nadgrobne ploče, vrsnoga primjera renesansne skulpture u kontinentalnoj Hrvatskoj, pronađeni u saniranju posljedica potresa u podu apside katedrale i pripremi za hitne građevinske radove u samoj apsidi. Po pronalasku kamenih dijelova u katedralu su došli arheolozi iz Muzeja grada Zagreba na čelu s muzejskim savjetnikom Borisom Matićem koji su konstatirali da se radi o izuzetnom pronalasku jer se radi o ponajboljem djelu renesansne skulpture u kontinentalnoj Hrvatskoj.
Nadgrobna ploča biskupa Baratina, fragmentarno sačuvana, isklesana je od crvenoga mramora te prikazuje portret pokojnika s biskupskom mitrom pored kojega je položen biskupski štap. Ploča je 1703., kada se u svetohraništu katedrale polagao novi mramorni pod, maknuta iz katedrale i razbijena, te vjerojatno korištena kao podloga novome podu. Prilikom Bolleove restauracije katedrale, kada zagrebačka prvostolnica nakon potresa 1880. dobiva svoj današnji oblik, izvađene fragmente ploče iz poda crkve podmetnuli su radnici u kaljužu oko katedrale kako bi preko njih lakše gurali tačke s građevnim materijalom.
Od početka 20. stoljeća njezina se tri ulomka do danas čuvaju u Hrvatskome povijesnome muzeju u Zagrebu, a najveći od četiri novopronađena fragmenta prikazuje dijelove biskupova torza u svečanom pontifikalnom ruhu. Upravo se taj komad ističe ljepotom ornamentike i finoćom izvedbe.
Zagrebački biskup Luka, u literaturi spominjan i kao Luka Kothrar ili Baratin, a u posljednje vrijeme Luka de Szeged, jedan je od nositelja razvoja renesansne umjetnosti na prostoru Zagrebačke nadbiskupije. Prije negoli ga je u travnju 1500. hrvatsko-ugarski kralj Vladislav II. imenovao zagrebačkim biskupom, bio je bosanski te čanadski biskup, istaknuta ličnost iz okoline dvora hrvatsko-ugarskoga kralja Matije Korvina, rizničar i kraljev tajnik. U Zagrebu je biskup Luka stolovao od 1500. do 1510., boraveći u biskupskoj rezidenciji u Čazmi ili u Ivaniću, a njegovi se napori u dovršenju katedrale, gradnji biskupskih utvrda i dvora oko katedrale smatraju jednim od onovremenih najznačajnijih ostvarenja.
Biskup Luka dao je 1505. u Veneciji tiskati drugi zagrebački brevijar te prvi i jedini tiskani zagrebački Misal s bogoslužjem po obredu zagrebačke stolne crkve. Za zagrebačku je katedralu dao izraditi veliku renesansu oltarnu sliku Raspeća s oltara sv. Križa, podići oltar sv. Luke, sv. Doroteje i Svih Svetih, postaviti nove orgulje i korske klupe te nabaviti mnoge umjetničke predmete. Umro je u Čazmi 10. listopada 1510., a sahranjen je u prvostolnici ispred oltara sv. Luke gdje se od 1572. nalazio i spomenik hrvatskoga bana Franje Frankopana Slunjskoga koji nije sačuvan.
Baš kao što je i pitanje njezina povratka u katedralu nejasno, ostaje otvoreno pitanje njezina autora i naručitelja, tj. je li ju naručio sam biskup Luka za svojega života ili je to naknadno učinio Toma Bakač, upravitelj Zagrebačke biskupije. No, prema epitafu (natpisu na nadgrobnom spomeniku): Ovdje počiva Luka biskup časnog hrama zagrebačkog svjetlo i ukras svetišta. Ističući se u pobožnosti, u nijednoj kreposti nije bio drugi. Primio je zbog svojih zasluga pripravljeno nebo, znakovito je da je biskup Luka, kao naručitelj prvoga tiskanoga misala Zagrebačke biskupije, zaslužan za najstariji prikaz grada Zagreba.
Imajući ključnu ulogu u dovršenju zagrebačke katedrale i u gradnji biskupskih utvrda oko nje, Zagreb je, zahvaljujući upravo njemu, dobio svoju katedralu utvrđenu zidinama, stvorivši na taj način najprepoznatljiviju vizuru grada Zagreba po prvi put ovjekovječenu upravo u prvome tiskanome misalu Zagrebačke biskupije.
Naša veličanstvena zagrebačka katedrala (…) je za nas od ogromne važnosti, jer preko sedam stotina godina prati ona povijesni razvoj hrvatskoga naroda; gotovo se svi veliki događaji zaustavljaju kod nje i oko nje, počevši tamo od tatarske provale do dana današnjega, zapisao je hrvatski povjesničar, konzervator i muzeolog Gjuro Szabo početkom 20. stoljeća.
Da zagrebačka katedrala stoji kao simbol, kao istinska poveznica cijeloga hrvatskoga naroda, poručio je i zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, predvodeći molitvu i blagoslov radnika prije povijesnoga događaja uklanjanja vrha zvonika sjevernoga tornja katedrale oštećenoga u jakome potresu 22. ožujka ove godine zbog kojeg je simbol metropole, znak hrvatske katoličke duhovnosti i identiteta, ponovno podijelio sudbinu sa svojim narodom.
Stoga, iako su vizure zagrebačke katedrale i hrvatske metropole nakon potresa drugačije, u njoj će se, jer je svjedok najvećih, najradosnijih i najtužnijih događaja povijesti hrvatskoga naroda, uvijek vidjeti i prepoznavati prošlost, sadašnjost i budućnost svih onih čije se životne priče protežu i ugrađuju u njezinu devetostoljetnu povijest.
Prema:
Gradnju katedrale i njezinih zvonika, iniciravši njezino utvrđenje zidanima i kulama, dovršio je biskup Luka Baratin, a upravo su ostaci njegove nadgrobne ploče, vrsnoga primjera renesansne skulpture u kontinentalnoj Hrvatskoj, pronađeni u saniranju posljedica potresa u podu apside katedrale i pripremi za hitne građevinske radove u samoj apsidi. Po pronalasku kamenih dijelova u katedralu su došli arheolozi iz Muzeja grada Zagreba na čelu s muzejskim savjetnikom Borisom Matićem koji su konstatirali da se radi o izuzetnom pronalasku jer se radi o ponajboljem djelu renesansne skulpture u kontinentalnoj Hrvatskoj.
Nadgrobna ploča biskupa Baratina, fragmentarno sačuvana, isklesana je od crvenoga mramora te prikazuje portret pokojnika s biskupskom mitrom pored kojega je položen biskupski štap. Ploča je 1703., kada se u svetohraništu katedrale polagao novi mramorni pod, maknuta iz katedrale i razbijena, te vjerojatno korištena kao podloga novome podu. Prilikom Bolleove restauracije katedrale, kada zagrebačka prvostolnica nakon potresa 1880. dobiva svoj današnji oblik, izvađene fragmente ploče iz poda crkve podmetnuli su radnici u kaljužu oko katedrale kako bi preko njih lakše gurali tačke s građevnim materijalom.
Od početka 20. stoljeća njezina se tri ulomka do danas čuvaju u Hrvatskome povijesnome muzeju u Zagrebu, a najveći od četiri novopronađena fragmenta prikazuje dijelove biskupova torza u svečanom pontifikalnom ruhu. Upravo se taj komad ističe ljepotom ornamentike i finoćom izvedbe.
Zagrebački biskup Luka, u literaturi spominjan i kao Luka Kothrar ili Baratin, a u posljednje vrijeme Luka de Szeged, jedan je od nositelja razvoja renesansne umjetnosti na prostoru Zagrebačke nadbiskupije. Prije negoli ga je u travnju 1500. hrvatsko-ugarski kralj Vladislav II. imenovao zagrebačkim biskupom, bio je bosanski te čanadski biskup, istaknuta ličnost iz okoline dvora hrvatsko-ugarskoga kralja Matije Korvina, rizničar i kraljev tajnik. U Zagrebu je biskup Luka stolovao od 1500. do 1510., boraveći u biskupskoj rezidenciji u Čazmi ili u Ivaniću, a njegovi se napori u dovršenju katedrale, gradnji biskupskih utvrda i dvora oko katedrale smatraju jednim od onovremenih najznačajnijih ostvarenja.
Biskup Luka dao je 1505. u Veneciji tiskati drugi zagrebački brevijar te prvi i jedini tiskani zagrebački Misal s bogoslužjem po obredu zagrebačke stolne crkve. Za zagrebačku je katedralu dao izraditi veliku renesansu oltarnu sliku Raspeća s oltara sv. Križa, podići oltar sv. Luke, sv. Doroteje i Svih Svetih, postaviti nove orgulje i korske klupe te nabaviti mnoge umjetničke predmete. Umro je u Čazmi 10. listopada 1510., a sahranjen je u prvostolnici ispred oltara sv. Luke gdje se od 1572. nalazio i spomenik hrvatskoga bana Franje Frankopana Slunjskoga koji nije sačuvan.
Baš kao što je i pitanje njezina povratka u katedralu nejasno, ostaje otvoreno pitanje njezina autora i naručitelja, tj. je li ju naručio sam biskup Luka za svojega života ili je to naknadno učinio Toma Bakač, upravitelj Zagrebačke biskupije. No, prema epitafu (natpisu na nadgrobnom spomeniku): Ovdje počiva Luka biskup časnog hrama zagrebačkog svjetlo i ukras svetišta. Ističući se u pobožnosti, u nijednoj kreposti nije bio drugi. Primio je zbog svojih zasluga pripravljeno nebo, znakovito je da je biskup Luka, kao naručitelj prvoga tiskanoga misala Zagrebačke biskupije, zaslužan za najstariji prikaz grada Zagreba.
Imajući ključnu ulogu u dovršenju zagrebačke katedrale i u gradnji biskupskih utvrda oko nje, Zagreb je, zahvaljujući upravo njemu, dobio svoju katedralu utvrđenu zidinama, stvorivši na taj način najprepoznatljiviju vizuru grada Zagreba po prvi put ovjekovječenu upravo u prvome tiskanome misalu Zagrebačke biskupije.
Naša veličanstvena zagrebačka katedrala (…) je za nas od ogromne važnosti, jer preko sedam stotina godina prati ona povijesni razvoj hrvatskoga naroda; gotovo se svi veliki događaji zaustavljaju kod nje i oko nje, počevši tamo od tatarske provale do dana današnjega, zapisao je hrvatski povjesničar, konzervator i muzeolog Gjuro Szabo početkom 20. stoljeća.
Da zagrebačka katedrala stoji kao simbol, kao istinska poveznica cijeloga hrvatskoga naroda, poručio je i zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, predvodeći molitvu i blagoslov radnika prije povijesnoga događaja uklanjanja vrha zvonika sjevernoga tornja katedrale oštećenoga u jakome potresu 22. ožujka ove godine zbog kojeg je simbol metropole, znak hrvatske katoličke duhovnosti i identiteta, ponovno podijelio sudbinu sa svojim narodom.
Stoga, iako su vizure zagrebačke katedrale i hrvatske metropole nakon potresa drugačije, u njoj će se, jer je svjedok najvećih, najradosnijih i najtužnijih događaja povijesti hrvatskoga naroda, uvijek vidjeti i prepoznavati prošlost, sadašnjost i budućnost svih onih čije se životne priče protežu i ugrađuju u njezinu devetostoljetnu povijest.
Prema:
- Lukinović, Andrija. (1995) „Luka Baratin“. U: Zagrebački biskupi i nadbiskupi. Ur. Mirošević, Franko; Školska knjiga. Zagreb. Str. 223-227.
- Majer Jurišić, Krasanka i Ivan Jengić. (2013) „Kameni grb biskupa Luke: povijesnoumjetnička analiza i restauratorski radovi.“ Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske. Vol. 37. Br. 38. Str: 73-182.
- Pelc Milan. (2006) „Ugarske kiparske radionice i renesansa u sjevernoj Hrvatskoj.“ Radovi Instituta za povijest umjetnosti, Br. 30, 2006. Str 67-80.
- Szabo, Gjuro. (1929) „Prilozi za građevnu povijest zagrebačke katedrale.“ Narodna starina. Vol. 8. Br. 19. Str. 65-76.
- Valentić, Mirko. (1969) Kameni spomenici Hrvatske, XIII-XIX stoljeća: Katalog muzejskih zbirki. Povijesni Muzej Hrvatske. Zagreb. Str. 31- 36
Veronika Novoselac/Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije
Podijelite na: