Sjećam se prvog susreta s Katedralom. Bilo je to početkom devedesetih godina u sklopu osnovnoškolskog izleta u Zagreb, glavni grad Hrvatske. Kada smo konačno stigli pred nju, zadivila me svojom visinom, a ulaskom u nju svojom prostranošću, snagom stupova i razigranošću svodova. No, u svoj toj snazi i ljepoti najvažnije mi je bilo vidjeti i pomoliti se na grobu velikog kardinala Stepinca o kojem mi je otac često govorio stavljajući preda me lik nepokolebljivog čovjeka jasnih načela i vrijednosti; vjernika, svećenika, domoljuba... Svjedoka vjere i života kojega čovjek treba slijediti želi li da mu život bude blagoslovljen. Upravo ta dimenzija naše Katedrale kao mjesta koje čuva blizinu velikih i svetih ljudi naše hrvatske povijesti mi je ono najljepše i najvažnije. Ona je poput "portala" koji omogućava čovjeku da zakorači u dimenziju Božjega, vječnoga...
Zvonko, Oroslavje