Vlatka G.
Katedrala tako velika, prostrana, kamena, velebna, a tako toplo utočište i skrovište od svakdašnjeg života. Kip Majke Božje u maloj kapelici koja se krije u podnožju tornja do kojeg se dolazi uskim kratkim tunelom. Tamo me uvijek čekala Ona raširenih ruku. Uvijek prije ispita, poslije ispita, nakon posla ili tek u šetnji gradom da joj se javim. A onda došao je onaj dan kad sam strepila što će biti sa našom katedralom koja je svima nama mjesto odmora i razgovora. Onaj miris tamjana, ona tišina, svi vitraji... Katedrala koja bdije nad gradom godinama na brdašcu Kaptola. Ponosno stoji i priča neke svoje priče. Sveti Stjepane i Ladislave, majko Marijo čuvajte nam katedralu, sve ljude grada i Domovine.