O katedrali

U Ladislavu su, kao i u Stjepanu prije njega,
osobine viteza i sveca
bile ujedinjene sa osobinama državnika.  
László Kontler

Ugarski kralj Ladislav I. (1077.-1095.), brat ugarskoga kralja Gejze (1074. – 1077.) koga je naslijedio, bio je izuzetno mudar vladar. Borba protiv Pečeneza i Kumana kao i poticanje kanonizacije biskupa Gellérta, kralja Stjepana i hercega Emerika, učinili su ga junakom narodnih legendi. Kao što se jedan od njegovih slavnih prethodnika, kralj Stjepan poslužio Crkvom i općenito kršćanstvom za učvršćenja svoje moći, tako isto je učinio kralj Ladislav. Krenuvši oko 1090. godine u prodor prema Jadranu osniva biskupiju u Zagrebu 109.3/94., a umire prerano već 1095. ne ostvarivši svoj naum preuzimanja hrvatske krune.

Osnivajući biskupiju u Zagrebu trebao je za biskupa osigurati doličan smještaj kao i crkvu za bogoslužje. U vrijeme osnivanja biskupije Zagreb je bio veće mjesto i nema sumnje da je imao crkvu i dušobrižnika. S obzirom na to da je vrlo brzo nakon osnivanja biskupije kralj Ladislav umro teško je vjerovati da je u tako kratko vrijeme uspio izgraditi crkvu, već je puno vjerojatnije da je već neku postojeću crkvu u mjestu osnutka dao urediti za privremenu katedralu. Ta crkva o kojoj tako malo znamo ušla je u povijesne rasprave kao Ladislavova crkva.

Ova crkva služila je prvom biskupu za prvostolnicu dok nije sagrađena veća i veličanstvenija kako to zaključuje biskupijski povjesničar Ivan Krstitelj Tkalčić u svome standardnom djelu o katedrali (Prvostolna crkva zagrebačka, Opis s gledišta povjesnice, umjetnosti i starina, Zagreb 1856.). O toj Ladislavovoj crkvi, privremenoj katedrali, ne znamo sa sigurnošću gotovo ništa. Cijeli niz pitanja postavljali su povjesničari, povjesničari umjetnosti i brojni zaljubljenici u povijest Zagrebačke biskupije i katedrale, ali često na brojna pitanja ni danas nemamo općeprihvatljivog odgovora.

Gdje je bila točno smještena ta crkva? Kome je bila posvećena? Je li to bila neka redovnička crkva ili župna crkva i koje župe? Do kad je ta crkva bila privremena katedrala? Je li prije no što je izgrađena katedrala, koja je posvećena 1217. godine, ta crkva srušena ili proširena? Na sva ta pitanja sa sigurnošću ne možemo odgovoriti. Povelje o osnutku biskupije, a samim time i spomena privremene katedralne crkve nemamo. Je li uopće kakva povelja osnivanja bila napisana? Od kojega pape je dobiveno dopuštenje osnivanja biskupije i koju crkvu dobiva biskup? Sve to ostaje nepoznanica.

Prvi pisani trag koji imamo je poznata povelja ostrogonskog nadbiskupa Felicijana (c.1125.–1139.) koja je u biti rješenje sudskog spora sa sinode u Varadinu gdje je nekoliko plemića predvođenih somođskim županom Adalbertom zahtijevalo vraćanje šume Dubrava od strane zagrebačkog biskupa Macilina (1131.- oko 1141.). U spomenutom sporu svjedočio je i bivši zagrebački biskup Fancika koji je zajedno s biskupom Macilinom dokazivao da je šuma u vlasništvu zagrebačke biskupije. Je li zagrebački biskup poveljom branio vlasništvo nad spornom šumom ostaje samo za pretpostavljati?

Sudska isprava nadbiskupa Felicijama iz 1134. je najstarija poznata isprava u kojoj se spominje osnivanje zagrebačke biskupije, ali ne i katedralna crkva. Da je sv. kralj Ladislav sagradio novu crkvu to bi vjerojatno u dokumentu nastalom nekoliko desetljeća po osnivanju biskupije bilo navedeno. S obzirom na to da ga neke isprave spominju kao graditelja katedrale za vjerovati je da je htio i da se spremao graditi je. Postoje pretpostavke da je kralj Ladislav započeo gradnju crkve koju će njegovi nasljednici dovršiti, kao i teorija da je uz crkvu sagradio i samostan ili da je neku samostansku crkvu prenamijenio u katedralnu crkvu.

Prvi zagrebački biskupi često su stanovali u Čazmi ili u Dubravi kod Čazme pa su neki povjesničari, poput zagrebačkog kanonika Baltazara Adama Krčelića tvrdili da je prva biskupska crkva bila u Čazmi! U potragu za mjestom prve, privremene katedrale krenuli su i drugi povjesničari. Pavao Ritter Vitezović misli da je prva katedrala bila kapela sv. Stjepana ili sadašnji stari dio sakristije katedrale, dok Klaić misli da je prva katedrala bila crkva svete Marije uz potok Medvešćak kasnije prozvan Crikvenik. Povjesničar koji se posebno usredotočio na povijest Zagrebačke biskupije Ivan Krstitelj Tkalčić, pretpostavljao je da je prva katedrala bila na križanju današnjih ulica Draškovićeve i Vlaške. 

O mjestu privremene katedrale postoje dakle razna mišljenja, ali se nije provelo arheološko istraživanje koje bi moglo dati konkretni odgovor. Ana Deanović u svom djelu Zagrebačka katedrala (Zagreb, 1988.), podsjeća na činjenicu da su sveta mjesta u povijesti često mijenjala božanstva, a ona su ostajala na istoj lokaciji. Na osnovu toga ona zaključuje da je crkva koju je kralj Ladislav učinio privremenom katedralom bila na prostora današnje katedrale. Pronađeni ostatak zida u sredini katedrale tijekom postavljanja centralnog grijanja ide u prilog toj tvrdnji.

Dugogodišnji kanonik kustos Antun Ivandija pretpostavljao je da je taj zid bio dio Ladislavove katedrale. Ipak to je manje vjerojatno, jer se tako, kako je građen navedeni zid, u to vrijeme nije gradilo. Ana Deanović i Željka Čorak smatraju da se prva crkva nalazila na mjestu današnje pobočne kapele sv. Marije, jer je u temeljima njezina istočnog dijela nađeno nekoliko ulomaka građevnog materijala koji se može datirati u XI. stoljeće (Deanović, Čorak, Zagrebačka katedrala, 18). U prilog tome mišljenju ide i smještaj oltara Majke Božje koji je inače desno od glavnog oltara, a ovdje je lijevo, zatim i Marijina freska na najbližem zidu što sve potvrđuje neprekinuti slijed marijanske pobožnosti na tome mjestu. Upravo na osnovu toga može se zaključiti da je ta privremena katedrala bila posvećena Blaženoj Djevici Mariji.

Ne bi bilo čudno da je kralj Ladislav upravo marijansku crkvu odredio za privremenu katedralu s obzirom na pobožnost sv. Stjepana Ugarskog prema Djevici Mariji kojoj je posvetio cijelo Ugarsko kraljevstvo. Bez obzira na sve pretpostavke, tvrdnja kanonika Antuna Ivandije iz njegove disertacija može se uzeti kao zaključna riječ o mjestu Ladislavove crkve: "To pitanje ostaje do dans neriješeno. Nije ga riješio ni Ritter, ni Klaić ni Tkalčić. Ono će i ostati neriješeno, ako se slučajno ne pronađu kakvi novi izvori ili ostaci kojima će sa sigurnošću biti moguće utvrditi identitet." (Disertacija, 30.) 

Može li se ipak nešto s relativnom sigurnošću reći o izgledu privremene katedrale, Ladislavove crkve? Nekoliko kapitela koji su danas sastavni dio kapele sv. Stjepana, koja je u sklopu Nadbiskupskog dvor, na osnovu usporedbi s drugim crkvama iz toga vremena pripisuju se Ladislavovoj katedrali. Možda bi ukratko mogli reći da je crkva koju je kralj Ladislav upotrijebio za katedralu vjerojatno bila manja građevina koja je završavala polukružnom ili lomljenom apsidom.

Na osnovu dosadašnjih istraživanja na žalost ne možemo više reći, no možda bi više odgovora dala arheološka istraživanja, posebno u južnom dijelu današnje katedrale. Ostaje i pitanje do kada je ta crkva služila kao privremena katedrala? Kad je počela izgradnja katedrale na čijoj je posveti bio kralj Andrija II.? O toj temi u poglavlju predtatarska katedrala.

Dr. sc. Vlado Mikšić,
povjerenik za kulturna dobra i voditelj Ureda za kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije