O obnavljanju katedrale od 1990. do 1997. godine
Donosimo tekst Zvonimira Rukavine iz prvog broja časopisa "NAŠA KATEDRALA" iz 1998. godine u kojem je opisao obnovu katedrale u razdoblju od 1990. do 1997. godine s planom daljnje obnove:
Temelji zagrebačke katedrale postavljeni su 1093. godine prilikom osnivanja zagrebačke biskupije. Katedrala se gradila kroz stoljeća, da bi konačno 1902. dobila današnji izgled i dimenzije. Zagrebačka katedrala je kroz devet stoljeća bila nekoliko puta rušena i veoma oštećena, čak do te mjere da se u njoj nije moglo održavati bogoslužje. Nemili događaji na njoj bili su posljedica ratnog razaranja, požara i djelovanja prirodnih sila, potresa. Osim velikih oštećenja, koja su bila posljedica kratkotrajnog djelovanja razornih sila, katedralu su kroz vjekove nagrizale i erodirale sile običnih vremenskih prirodnih pojava: kiša, tuča, snijeg, led i vjetar. Posljedice takvog dugotrajnog agresivnog djelovanja su gubljenje površinskog sjaja građevine i mnogih kamenih ukrasnih elemenata.
Gledano iz daljine katedrala dominira na kaptolskoj uzvisini i daje prepoznatljivo obilježje panorami Zagreba. Kada se katedrali priđe bliže, sasvim blizu, slika je malo drukčija. Na stoljetnoj ljepotici zapaža se zub vremena i pol stoljetna nemogućnost njenog održavanja i obnavljanja. Takvo stanje dovelo je do toga da je najprije zabranjen pristup posjetiteljima na više dijelove katedrale, prvu, drugu i treću galeriju, a onda je ispred nje postavljena željezna ograda s natpisom: opasnost, pada kamenje.
Loše stanje katedrale, a posebno nekih njenih dijelova, bilo je razlog nužnom obnavaljanju južnog zvonika 1938. i vrha sjevernog zvonika 1968. godine. Godine 1990. stvoreni su uvjeti i prikupljen je novac da se na katedrali obnovi tada najugroženiji dio, prva galerija. Upornim radom i ustrajnim zalaganjem svih sudionika u poslu, unatoč ratnih neprilika i nedaća, prva je galerija uspješno obnovljena do konca 1994. godine. S obnovom se nije stalo, pa je 1995. obnovljen zapadni timpanon, a 1996. istočni timpanon i dio krova timpanona.1997. godine završena je obnova timpanonskog dijela između zvonika, a radovi obnove nastavljaju se na zapadnom pročelju katedrale i sjevernom zvoniku.
O obnovi prve galerije 1990.-1994. godine
Prva galerija je balkon koji opasuje dio katedrale na visini 40 m. Galerija je široka 0,55 m s ogradom od 190 kamenih stupića visine 0,8 m i naslonom na visini 1,08 m od poda galerije. Duljina galerije je 85,45 m. Izlaz na početak galerije je sa stražnje strane na istočnom timpanonu. Obilaskom oko zvonika prolazimo uzduž glavnog, zapadnog pročelja, da bi obilaskom oko drugog zvonika došli do kraja galerije i ponovno ušli na drugim vratima u timpanon. Na galeriju je moguće izaći kroz zapadni zid timpanona. To su zapravo glavna vrata na sredini galerije. Postoje još dva izlaza na galeriju iz zvonika sa zapadne strane, na svakom zvoniku po jedan. Pod galerije izveden je kao konzola od dva kamena elementa, jedan na drugom, koji na gornjem dijelu izlaze iz zida 0,97 m, a u donjem 0,57 m.
Iznad kamene ograde galerije, na svakom uglu zvonika, uzdiže se fijala visine 5,81 m. To su kameni ukrasni stupovi kvadratnog presjeka s piramidalnim vrhom, a lukom su spojeni sa zvonikom. Svaki donji kamen podne konzole ukrašen je kamenim cvijetom. Tu je 99 kamenih cvjetova. Iz poda galerije izlaze horizontalno prema vani osam rigalica, četiri na zapad, po jedna na sjever i jug i dvije na istok. To su kamene figure životinja, dugačke 0,84 m, a funkcija im je da preko leđa, pa kroz usta odvode oborinsku vodu s galerije.
U vrijeme odluke o obnovi prve galerije, njeno stanje bilo je takvo, da je u obzir dolazila samo kompletna zamjena starog kamena galerije novim, u istom obliku i dimenzijama. Za obnovu odabran je rimski ravertin. Trebalo je napraviti nacrte postojećeg stanja i projekt obnove zbog čega je trebalo pristupiti galeriji sa svih strana. To je bio prvi problem koji se nije mogao riješiti preko noći. Skela ponuđena idejnim rješenjem trebala je imati 75 tona, a izvedena skela za radove na prvoj galeriji ima 175 tona. Skela se podizala tri godine, jer je započeo rat i izvođačka firma je imala velikih problema zbog gubitka ljudi.
Usporedo s podizanjem skele radili su i projektanti. Završeni nacrti korišteni su prije kompletiranja projekta, jer je trabalo nabaviti kamen, rezati ga u blokove bruto dimenzija i obraditi ga kao originalne kamene elemente, te dopremiti do katedrale. To je bio veliki posao prije samih radova na katedrali.
Posebna su tema bili modeli za figurativne dijelove galerije, kako za ukrasnu kamenu plastiku, tako i za njene skulpturalne dijelove. Trebalo je napraviti osam modela kamenih figura-rigalica za odljev vode s galerije, od kojih su tri potpuno nedostajale. Ostaci jedne bili su toliko skromni da je njeno obnavljanje bilo ravno kreiranju nove. Od četiri preostale figure jedna je rađena prema slikama snimljenim s galerije i mjerama uzetim s galerije. Tri originalne kamene figure rigalica poppravljene su i obrađene te korištene kao modeli.
FOTO: Kip sv. Roka s pročelja katedrale, prije i nakon obnove zorno prikazuje razmjere oštećenja i izazove s kojima su suočeni uključeni u obnovu katedrale.
Modele za tri potpuno nove figure rigalica napravili su kipari po pozivnom natječaju. Nakon odabranih natječajnih modela u smanjenom mjerilu rađeni su modeli u prirodnoj veličini. Prema njima su klesane nove figure. Za kamene cvjetove donje konzole galerije modeli su napravljeni prema uzetim otiscima na objektu. Modeli fijale rađeni su također obradom originalnih kamenih dijelova, a za neke dijelove fijala su rađeni novi modeli, prema nacrtu i izvorniku.
Nakon određivanja načina i metoda obnove s restauratorskog i graditeljskog stajališta bilo je veoma važno razraditi tehnologiju izvođenja radova. S obzirom na veliku visinu i nepristupačnost mjesta obnove trebalo je smisliti način i prilagoditi ga konkretnom slučaju. Kao osnovno dizalo za ljude i materijal izabran je Alimak, švedske tvrtke poznate diljem svijeta. Odabran je tip dizala za nosivost 1200 kg, jer je pretpostavljeno da će naš najveći kameni element biti težak nešto iznad 1000 kg. Za izlazak i istovar iz dizala sagrađena je odgovarajuća platforma u sastavu radne platforme skele. Istovareni teret, kameni element na radnu platformu kačio se na šinski kran, kojim je transportiran do mjesta ugradnje. Šina krana montirana je na posebno konstruirane nosače na skeli, a vodila je kran po čitavoj galeriji, upravo iznad mjesta radova. Kranom je najprije za vrijeme rušenja odvožen materijal, a zatim su dovoženi novi kameni elementi i spuštani na mjesto ugradnje. Za radove na fijalama korištena je ručna koloturna dizalica s lancem, koja je bila obješena povrh fijala na posebno konstruiranom dijelu skele.
Demontaža i rušenje ograde od kamenih stupića nije predstavljalo poseban problem. Obavljena je kompletno u kontinuitetu. Za demontažu i rušenje poda galerije postojala je nepoznanica koliko je duboko konzola ugrađena u zidove zvonika i koliko će se poda smjeti srušiti odjednom u kontinuitetu, a da se ne poremeti stabilnost zidova tornja. Tu su naša razmišljanja predviđala razne mogućnosti. Najgora je bila da se svaki izvađeni kamen odmah zamjeni s novim, a najbolja da će se rušenjem moći ostvariti najpovoljniji operativni prostor. Imali smo sreću, jer se pokazalo da se može rušiti toliko koliko operativno najbolje odgovara. To je iskorišteno na južnoj i sjevernoj strani zvonika, gdje je izvađen pod galerije u čitavoj dužini zvonika od 10 m, što je bilo pogodno za ugradnju novog kamena.
Rušeni je materijal tovaren u metalnu posudu (kipu) volumena približno 1/4 m3, koja se napunjena kačila na šinski kran i odvozila prema dizalu (Alimaku). Kipa se od krana do dizala prevozila na kamenarskim kolicima s gumenim automobilskim kotačima. Srušeni je kamen selektivno deponiran pred katedralom. Posebno su slagani veliki kameni komadi, a posebno sitnež i šuta.Novi kameni elementi dopremani su na gradilište kao gotovi i obrađeni za ugradnju. Istim načinom, ali u suprotnom smjeru, kako je stari kamen spuštan dolje, tako je novi kamen dizan i dopreman do mjesta ugradnje. Kameni su elementi bili različitih dimenzija. Najmanji je bio vrh fijale težak nekoliko kilograma, a najteži je bio podni uglovni kamen težak 1200 kg.
Vezno sredstvo za zidanje kamenom kod graditelja pred 100 godina bio je vapneni mort. Za sidra među kamenim elementima upotrebljavali su bakar i olovo. Olovom su zalijevali spojnice između kamenih elemenata balustrade ili ograde. U ovoj obnovi određeno je da vezna sredstvo za zidanje bude produženi mort omjera 1:2:5 (cement : vapno : pijesak), te da spojnice na licu zida budu ispunjene posebnim mortom od bijelog cementa s dodacima za blago bubrenje. Svi kameni elementi sidreni su međusobno ili u zidove katedrale sidrima od nehrđajućeg željeza i zaliveni epoksi smolom. Zahvaljujući dobroj organizaciji posla, dobrom odabiru alata i spretnosti graditelja, sav je posao izveden relativno lako i bez ijedne povrede.
O obnovi timpanona 1995.-1997. godine
Timpanon je dio katedrale između oba zvonika s podom na visini prve galerije (40 m). Širok je 12 m, visok 15 m, a dubok 7 m. Ima dva pročelja zapadno i istočno. Nakon obnove prve galerije nametala se misao i potreba da se obnovi timpanon, koji bi s prvom galerijom činio jednu lijepu obnovljenu cjelinu. Za obnavljanje dijelova katedrale koji su propali do te mjere da se moraju zamijeniti, odabran je kamen rimski travertin. Timpanon je bio takav dio katedrale. To je bio još jedan poticaj za dobivanje jedne vizualne skladne cjeline s prvom galerijom.
U razmišljanjima o metodi obnavljanja timpanona bili su presudni istražni radovi na zidu timpanona. Iz tridesetak bušotina izvađeni su cilindrični uzorci kamena promjera 3 cm i duljine do 30 cm. Rezultati laboratorijskih ispitivanja ukazivali su na zagađenost zida štetnim tvarima do dubine 20 cm. Gubitak formi kamene plastike i trošnost ravnih dijelova zida doveli su do odluke da se čitav zapadni zid sruši i napravi isti takav novi. Kasnije je donesena isto takva odluka i za istočni zid
Kod izrade projekta za obnovu timpanona došlo je do diskusije u njegovom usklađenju s propisima koji danas zahtjevaju osiguranje građevine na potres u IX. potresnoj zoni (područje Zagreba). Takvih propisa pred 100 godina nije bilo, pa je bilo teško izvesti izvornu obnovu usklađenu s današnjim propisima. Našlo se jedno pomirljivo rješenje koje nije narušilo, ni izmijenilo izvorni izgled timpanona, a ipak mu je dalo željenu čvrstoću. Izvedene su »temeljne« grede zidova timpanona koje su sidrene u zvonike. Kroz čitav zid postavljena su sidra od nehrđajućeg željeza vertikalno i horizontalno.
Temeljne su grede međusobno povezane armiranim betonskim podom, a nad drvenom krovnom konstrukcojim načinjene su armirano betonske krovne ploče koje su sidrene u zvonike i zidove timpanona. Krovne su ploče rađene u dvostranoj oplati, koja je ostala na krovu. Donja oplata, postavljena već ranije kao podloga bakarnog pokrova, ostala je i nadalje na svom mjestu kao podgled krova. Na gornju oplatu stavljena je ljepenka i novi pokrov od bakrenog lima. Novi elementi konstrukcije, temeljni, zidni i krovni, nigdje nisu vidljivi, pa je obnovljeni timpanon zablistao novim sjajem u starom obliku.
Radovi na zidovima timpanona zahtjevali su nove nabavke i prilagodbe alata. Tu je bilo najinteresantnije rješenje krana za spuštanje starog kamena i podizanje novog. Taj je problem riješen jednim izvorno 18 metarskim kranom, koji je prerađen i podignut na posebno konstruirano postolje na skeli, na visini 50 metara. Tako postavljeni kran spušta i diže terete do visine 65 metara. Zbog konstrukcije skele, koja ima stupove od teške skele i ispunu od lake skele slobodnog sastava, trebalo je postaviti kran na stup teške skele, a duljinu horizontalne ruke prilagoditi za doseg čitave širine timpanonskog zida.Tako postavljen kran ima ograničeno kretanje rukom među zvonike, pa ne može dosegnuti do istočnog zida timpanona. Za radove na istočnoj strani načinjena je pretovarna platforma i postavljen još jedan šinski kran nad istočni zid, a šina je postavljena na skelski most između zvonika točno nad zidom. Zamisao je realizirana i pokazala se kao veoma dobro rješenje, pa je korisno poslužila za izvođenje radova.
Zapadni zid timpanona posebno je ukrašen kamenom plastikom. U njemu su i tri niše obrubljene ukrasnim kamenim lukovima. U srednjoj, najvećoj niši nalazi se središnja kompozicija figura na ukrašenoj kamenoj konzoli postolja. Centralni lik kompozicije je kip Majke Božje s Isusom u naručju, visok 3,20 m. Sa svake strane Majke Božje, lijevo i desno, okrenuti k Njoj, kleče na jednom koljenu anđeli, figure visoke 2,20 m. Majka Božja ima na glavi zlatnu krunu, a u desnoj ruci zlatno žezlo.
Ispod postolja kipova nalaze se tri kamena grba. S lijeva na desno to su grbovi za grebačkog biskupa kardinala Mihalovića, u čije je vrijeme izvedena velika obnova katedrale 1880., grb Hrvatske i grb Kaptola. U lijevu, sjevernu nišu, stavili smo kameni grb zagrebačkog nadbiskupa kardinala Kuharića, jer je za njegovog stolovanja rađena ova velika obnova katedrale, koja traje i danas. Posljedni su radovi na timpanonu bili pokrivanje krova bakarnim limom, kako je bio pokriven do ove obnove. Možda je potrebno spomenuti da to nije izvorni pokrov katedrale, kakav je stavljen na krov pred 100 godina. Tada je krov bio prekriven keramičkim crijepom u raznim bojama. Taj pokrov je nažalost bio jako oštećen i propuštao je oborinske vode u krovište, pa se morao 1980. godine zamijeniti.
Kako nije bilo tehničke ni financijske mogućnosti za nabavu novog keramičkog crijepa to je kao privremeno rješenje stavljen na katedralu pokrov od bakarnog lima. U lijepo obnovljen i uređen prostor timpanona namjerava se postaviti modele kamene plastike korištene u dosadašnjoj obnovi. U timpanonu se nalazi i satni mehanizam katedrale. To je uređaj bečke tvrtke Schauer iz 1900. godine. Sat, kao i mehanizam za prenos pokreta kazaljki i zvonjenje, u izvrsnom su stanju. Od ovog satnog mehanizma prenosi se pokret do osam brojčanika na zvonicima i tamo pokazuje vrijeme. Brojčanici su bili izrađeni od tankog željeznog lima na kovanoj potkonstrukciji. Kroz 97 godina na udaru atmosferilija su propali. Sada su obnovljeni. Novi brojčanici i kazaljke su od bronce i pozlaćeni, zablistali su i na zvonicima katedrale.
O radovima u toku 1997. godine
U ovoj je godini podignuta skela oko sjevernog tornja. Sjeverni toranj sada je najtrošniji dio katedrale. Skela je potrebna da mu se priđe s vanjske strane i da se snimi postojeće stanje, da se pregleda stanje kamena i da se odrede metode obnove. Tada će skela poslužiti i za radove obnove zia zvonika. Drugo mjesto radova je zapadno pročelje ispod prve galerije. Tamo su predviđeni radovi zamjene kamena s jako oštećenom kamenom plastikom, popravak profilacija špaleta prozora bizek žbukom, te pranje, liječenje i zaštita kamena. Na tom pročelju zamijenit će se i dva kamena kipa svetaca veličine 2,60 m s kamenim baldahinima visine 2,60 m. To su kipovi svetog Roka i svetog Ilije. Nakon uspješno izrađenih modela u glini kipovi svetog Roka isvetog Ilije su isklesani.
Svi zainteresirani za obnovu zagrebačke katedrale raduju se radovima. Svi bi, međutim rado znali koliko će ti radovi trajati. Na to je pitanje teško odgovoriti. U dosadašnjem radu svladali smo mnoge tehničke prepreke i vjerujemo da smo sposobni riješiti svaki tehnički problem na objektu. No isto tako vidimo koliko je to veliki objekt i nepristupačan na visinama svojih lijepih kamenih ukrasa, nažalost veoma oštećenih. U dosadašnjem obnavljanju mijenjali smo kompletan kamen, u prosjeku 50 m3 kamena godišnje.
Ziđe katedrale ima oko 16.000 m3 ugrađenih kamenih elemenata i sva je površina nagrizena i oštećena. Metoda kojom smo do sada obnovili prvu galeriju i timpanon nije univerzalna i sigurno neće biti jedina kod obnavljanja katedrale. Već sada na zapadnom pročelju primijenjeni su i drugi načini obnove: dopuna profilacija bizek mortom, pranje, liječenje kamena, zaštita kamena učvrščivačem. Iako već naziremo primjenu raznih metoda obnavljanja na raznim dijelovima katedrale, ipak je teško, gotovo nemoguće, prognozirati koliko će trajati obnova katedrale. Jedno je sigurno, obnova će trajati dugo, a održavanje katedrale moralo bi postati trajan posao kojim će se katedrala uvijek držati uredna i lijepa.
FOTO: Rigalica oblika šišmiša, jedna od najljepših figura prve galerije, rekonstruirana prema vrlo oštećenom, raspadnutom i teško prepoznatljivom izvorniku, prema modelu Nestora Orčića.
Temelji zagrebačke katedrale postavljeni su 1093. godine prilikom osnivanja zagrebačke biskupije. Katedrala se gradila kroz stoljeća, da bi konačno 1902. dobila današnji izgled i dimenzije. Zagrebačka katedrala je kroz devet stoljeća bila nekoliko puta rušena i veoma oštećena, čak do te mjere da se u njoj nije moglo održavati bogoslužje. Nemili događaji na njoj bili su posljedica ratnog razaranja, požara i djelovanja prirodnih sila, potresa. Osim velikih oštećenja, koja su bila posljedica kratkotrajnog djelovanja razornih sila, katedralu su kroz vjekove nagrizale i erodirale sile običnih vremenskih prirodnih pojava: kiša, tuča, snijeg, led i vjetar. Posljedice takvog dugotrajnog agresivnog djelovanja su gubljenje površinskog sjaja građevine i mnogih kamenih ukrasnih elemenata.
Gledano iz daljine katedrala dominira na kaptolskoj uzvisini i daje prepoznatljivo obilježje panorami Zagreba. Kada se katedrali priđe bliže, sasvim blizu, slika je malo drukčija. Na stoljetnoj ljepotici zapaža se zub vremena i pol stoljetna nemogućnost njenog održavanja i obnavljanja. Takvo stanje dovelo je do toga da je najprije zabranjen pristup posjetiteljima na više dijelove katedrale, prvu, drugu i treću galeriju, a onda je ispred nje postavljena željezna ograda s natpisom: opasnost, pada kamenje.
Loše stanje katedrale, a posebno nekih njenih dijelova, bilo je razlog nužnom obnavaljanju južnog zvonika 1938. i vrha sjevernog zvonika 1968. godine. Godine 1990. stvoreni su uvjeti i prikupljen je novac da se na katedrali obnovi tada najugroženiji dio, prva galerija. Upornim radom i ustrajnim zalaganjem svih sudionika u poslu, unatoč ratnih neprilika i nedaća, prva je galerija uspješno obnovljena do konca 1994. godine. S obnovom se nije stalo, pa je 1995. obnovljen zapadni timpanon, a 1996. istočni timpanon i dio krova timpanona.1997. godine završena je obnova timpanonskog dijela između zvonika, a radovi obnove nastavljaju se na zapadnom pročelju katedrale i sjevernom zvoniku.
O obnovi prve galerije 1990.-1994. godine
Prva galerija je balkon koji opasuje dio katedrale na visini 40 m. Galerija je široka 0,55 m s ogradom od 190 kamenih stupića visine 0,8 m i naslonom na visini 1,08 m od poda galerije. Duljina galerije je 85,45 m. Izlaz na početak galerije je sa stražnje strane na istočnom timpanonu. Obilaskom oko zvonika prolazimo uzduž glavnog, zapadnog pročelja, da bi obilaskom oko drugog zvonika došli do kraja galerije i ponovno ušli na drugim vratima u timpanon. Na galeriju je moguće izaći kroz zapadni zid timpanona. To su zapravo glavna vrata na sredini galerije. Postoje još dva izlaza na galeriju iz zvonika sa zapadne strane, na svakom zvoniku po jedan. Pod galerije izveden je kao konzola od dva kamena elementa, jedan na drugom, koji na gornjem dijelu izlaze iz zida 0,97 m, a u donjem 0,57 m.
Iznad kamene ograde galerije, na svakom uglu zvonika, uzdiže se fijala visine 5,81 m. To su kameni ukrasni stupovi kvadratnog presjeka s piramidalnim vrhom, a lukom su spojeni sa zvonikom. Svaki donji kamen podne konzole ukrašen je kamenim cvijetom. Tu je 99 kamenih cvjetova. Iz poda galerije izlaze horizontalno prema vani osam rigalica, četiri na zapad, po jedna na sjever i jug i dvije na istok. To su kamene figure životinja, dugačke 0,84 m, a funkcija im je da preko leđa, pa kroz usta odvode oborinsku vodu s galerije.
U vrijeme odluke o obnovi prve galerije, njeno stanje bilo je takvo, da je u obzir dolazila samo kompletna zamjena starog kamena galerije novim, u istom obliku i dimenzijama. Za obnovu odabran je rimski ravertin. Trebalo je napraviti nacrte postojećeg stanja i projekt obnove zbog čega je trebalo pristupiti galeriji sa svih strana. To je bio prvi problem koji se nije mogao riješiti preko noći. Skela ponuđena idejnim rješenjem trebala je imati 75 tona, a izvedena skela za radove na prvoj galeriji ima 175 tona. Skela se podizala tri godine, jer je započeo rat i izvođačka firma je imala velikih problema zbog gubitka ljudi.
Usporedo s podizanjem skele radili su i projektanti. Završeni nacrti korišteni su prije kompletiranja projekta, jer je trabalo nabaviti kamen, rezati ga u blokove bruto dimenzija i obraditi ga kao originalne kamene elemente, te dopremiti do katedrale. To je bio veliki posao prije samih radova na katedrali.
Posebna su tema bili modeli za figurativne dijelove galerije, kako za ukrasnu kamenu plastiku, tako i za njene skulpturalne dijelove. Trebalo je napraviti osam modela kamenih figura-rigalica za odljev vode s galerije, od kojih su tri potpuno nedostajale. Ostaci jedne bili su toliko skromni da je njeno obnavljanje bilo ravno kreiranju nove. Od četiri preostale figure jedna je rađena prema slikama snimljenim s galerije i mjerama uzetim s galerije. Tri originalne kamene figure rigalica poppravljene su i obrađene te korištene kao modeli.
FOTO: Kip sv. Roka s pročelja katedrale, prije i nakon obnove zorno prikazuje razmjere oštećenja i izazove s kojima su suočeni uključeni u obnovu katedrale.
Modele za tri potpuno nove figure rigalica napravili su kipari po pozivnom natječaju. Nakon odabranih natječajnih modela u smanjenom mjerilu rađeni su modeli u prirodnoj veličini. Prema njima su klesane nove figure. Za kamene cvjetove donje konzole galerije modeli su napravljeni prema uzetim otiscima na objektu. Modeli fijale rađeni su također obradom originalnih kamenih dijelova, a za neke dijelove fijala su rađeni novi modeli, prema nacrtu i izvorniku.
Nakon određivanja načina i metoda obnove s restauratorskog i graditeljskog stajališta bilo je veoma važno razraditi tehnologiju izvođenja radova. S obzirom na veliku visinu i nepristupačnost mjesta obnove trebalo je smisliti način i prilagoditi ga konkretnom slučaju. Kao osnovno dizalo za ljude i materijal izabran je Alimak, švedske tvrtke poznate diljem svijeta. Odabran je tip dizala za nosivost 1200 kg, jer je pretpostavljeno da će naš najveći kameni element biti težak nešto iznad 1000 kg. Za izlazak i istovar iz dizala sagrađena je odgovarajuća platforma u sastavu radne platforme skele. Istovareni teret, kameni element na radnu platformu kačio se na šinski kran, kojim je transportiran do mjesta ugradnje. Šina krana montirana je na posebno konstruirane nosače na skeli, a vodila je kran po čitavoj galeriji, upravo iznad mjesta radova. Kranom je najprije za vrijeme rušenja odvožen materijal, a zatim su dovoženi novi kameni elementi i spuštani na mjesto ugradnje. Za radove na fijalama korištena je ručna koloturna dizalica s lancem, koja je bila obješena povrh fijala na posebno konstruiranom dijelu skele.
Demontaža i rušenje ograde od kamenih stupića nije predstavljalo poseban problem. Obavljena je kompletno u kontinuitetu. Za demontažu i rušenje poda galerije postojala je nepoznanica koliko je duboko konzola ugrađena u zidove zvonika i koliko će se poda smjeti srušiti odjednom u kontinuitetu, a da se ne poremeti stabilnost zidova tornja. Tu su naša razmišljanja predviđala razne mogućnosti. Najgora je bila da se svaki izvađeni kamen odmah zamjeni s novim, a najbolja da će se rušenjem moći ostvariti najpovoljniji operativni prostor. Imali smo sreću, jer se pokazalo da se može rušiti toliko koliko operativno najbolje odgovara. To je iskorišteno na južnoj i sjevernoj strani zvonika, gdje je izvađen pod galerije u čitavoj dužini zvonika od 10 m, što je bilo pogodno za ugradnju novog kamena.
Rušeni je materijal tovaren u metalnu posudu (kipu) volumena približno 1/4 m3, koja se napunjena kačila na šinski kran i odvozila prema dizalu (Alimaku). Kipa se od krana do dizala prevozila na kamenarskim kolicima s gumenim automobilskim kotačima. Srušeni je kamen selektivno deponiran pred katedralom. Posebno su slagani veliki kameni komadi, a posebno sitnež i šuta.Novi kameni elementi dopremani su na gradilište kao gotovi i obrađeni za ugradnju. Istim načinom, ali u suprotnom smjeru, kako je stari kamen spuštan dolje, tako je novi kamen dizan i dopreman do mjesta ugradnje. Kameni su elementi bili različitih dimenzija. Najmanji je bio vrh fijale težak nekoliko kilograma, a najteži je bio podni uglovni kamen težak 1200 kg.
Vezno sredstvo za zidanje kamenom kod graditelja pred 100 godina bio je vapneni mort. Za sidra među kamenim elementima upotrebljavali su bakar i olovo. Olovom su zalijevali spojnice između kamenih elemenata balustrade ili ograde. U ovoj obnovi određeno je da vezna sredstvo za zidanje bude produženi mort omjera 1:2:5 (cement : vapno : pijesak), te da spojnice na licu zida budu ispunjene posebnim mortom od bijelog cementa s dodacima za blago bubrenje. Svi kameni elementi sidreni su međusobno ili u zidove katedrale sidrima od nehrđajućeg željeza i zaliveni epoksi smolom. Zahvaljujući dobroj organizaciji posla, dobrom odabiru alata i spretnosti graditelja, sav je posao izveden relativno lako i bez ijedne povrede.
O obnovi timpanona 1995.-1997. godine
Timpanon je dio katedrale između oba zvonika s podom na visini prve galerije (40 m). Širok je 12 m, visok 15 m, a dubok 7 m. Ima dva pročelja zapadno i istočno. Nakon obnove prve galerije nametala se misao i potreba da se obnovi timpanon, koji bi s prvom galerijom činio jednu lijepu obnovljenu cjelinu. Za obnavljanje dijelova katedrale koji su propali do te mjere da se moraju zamijeniti, odabran je kamen rimski travertin. Timpanon je bio takav dio katedrale. To je bio još jedan poticaj za dobivanje jedne vizualne skladne cjeline s prvom galerijom.
U razmišljanjima o metodi obnavljanja timpanona bili su presudni istražni radovi na zidu timpanona. Iz tridesetak bušotina izvađeni su cilindrični uzorci kamena promjera 3 cm i duljine do 30 cm. Rezultati laboratorijskih ispitivanja ukazivali su na zagađenost zida štetnim tvarima do dubine 20 cm. Gubitak formi kamene plastike i trošnost ravnih dijelova zida doveli su do odluke da se čitav zapadni zid sruši i napravi isti takav novi. Kasnije je donesena isto takva odluka i za istočni zid
Kod izrade projekta za obnovu timpanona došlo je do diskusije u njegovom usklađenju s propisima koji danas zahtjevaju osiguranje građevine na potres u IX. potresnoj zoni (područje Zagreba). Takvih propisa pred 100 godina nije bilo, pa je bilo teško izvesti izvornu obnovu usklađenu s današnjim propisima. Našlo se jedno pomirljivo rješenje koje nije narušilo, ni izmijenilo izvorni izgled timpanona, a ipak mu je dalo željenu čvrstoću. Izvedene su »temeljne« grede zidova timpanona koje su sidrene u zvonike. Kroz čitav zid postavljena su sidra od nehrđajućeg željeza vertikalno i horizontalno.
Temeljne su grede međusobno povezane armiranim betonskim podom, a nad drvenom krovnom konstrukcojim načinjene su armirano betonske krovne ploče koje su sidrene u zvonike i zidove timpanona. Krovne su ploče rađene u dvostranoj oplati, koja je ostala na krovu. Donja oplata, postavljena već ranije kao podloga bakarnog pokrova, ostala je i nadalje na svom mjestu kao podgled krova. Na gornju oplatu stavljena je ljepenka i novi pokrov od bakrenog lima. Novi elementi konstrukcije, temeljni, zidni i krovni, nigdje nisu vidljivi, pa je obnovljeni timpanon zablistao novim sjajem u starom obliku.
Radovi na zidovima timpanona zahtjevali su nove nabavke i prilagodbe alata. Tu je bilo najinteresantnije rješenje krana za spuštanje starog kamena i podizanje novog. Taj je problem riješen jednim izvorno 18 metarskim kranom, koji je prerađen i podignut na posebno konstruirano postolje na skeli, na visini 50 metara. Tako postavljeni kran spušta i diže terete do visine 65 metara. Zbog konstrukcije skele, koja ima stupove od teške skele i ispunu od lake skele slobodnog sastava, trebalo je postaviti kran na stup teške skele, a duljinu horizontalne ruke prilagoditi za doseg čitave širine timpanonskog zida.Tako postavljen kran ima ograničeno kretanje rukom među zvonike, pa ne može dosegnuti do istočnog zida timpanona. Za radove na istočnoj strani načinjena je pretovarna platforma i postavljen još jedan šinski kran nad istočni zid, a šina je postavljena na skelski most između zvonika točno nad zidom. Zamisao je realizirana i pokazala se kao veoma dobro rješenje, pa je korisno poslužila za izvođenje radova.
Zapadni zid timpanona posebno je ukrašen kamenom plastikom. U njemu su i tri niše obrubljene ukrasnim kamenim lukovima. U srednjoj, najvećoj niši nalazi se središnja kompozicija figura na ukrašenoj kamenoj konzoli postolja. Centralni lik kompozicije je kip Majke Božje s Isusom u naručju, visok 3,20 m. Sa svake strane Majke Božje, lijevo i desno, okrenuti k Njoj, kleče na jednom koljenu anđeli, figure visoke 2,20 m. Majka Božja ima na glavi zlatnu krunu, a u desnoj ruci zlatno žezlo.
Ispod postolja kipova nalaze se tri kamena grba. S lijeva na desno to su grbovi za grebačkog biskupa kardinala Mihalovića, u čije je vrijeme izvedena velika obnova katedrale 1880., grb Hrvatske i grb Kaptola. U lijevu, sjevernu nišu, stavili smo kameni grb zagrebačkog nadbiskupa kardinala Kuharića, jer je za njegovog stolovanja rađena ova velika obnova katedrale, koja traje i danas. Posljedni su radovi na timpanonu bili pokrivanje krova bakarnim limom, kako je bio pokriven do ove obnove. Možda je potrebno spomenuti da to nije izvorni pokrov katedrale, kakav je stavljen na krov pred 100 godina. Tada je krov bio prekriven keramičkim crijepom u raznim bojama. Taj pokrov je nažalost bio jako oštećen i propuštao je oborinske vode u krovište, pa se morao 1980. godine zamijeniti.
Kako nije bilo tehničke ni financijske mogućnosti za nabavu novog keramičkog crijepa to je kao privremeno rješenje stavljen na katedralu pokrov od bakarnog lima. U lijepo obnovljen i uređen prostor timpanona namjerava se postaviti modele kamene plastike korištene u dosadašnjoj obnovi. U timpanonu se nalazi i satni mehanizam katedrale. To je uređaj bečke tvrtke Schauer iz 1900. godine. Sat, kao i mehanizam za prenos pokreta kazaljki i zvonjenje, u izvrsnom su stanju. Od ovog satnog mehanizma prenosi se pokret do osam brojčanika na zvonicima i tamo pokazuje vrijeme. Brojčanici su bili izrađeni od tankog željeznog lima na kovanoj potkonstrukciji. Kroz 97 godina na udaru atmosferilija su propali. Sada su obnovljeni. Novi brojčanici i kazaljke su od bronce i pozlaćeni, zablistali su i na zvonicima katedrale.
O radovima u toku 1997. godine
U ovoj je godini podignuta skela oko sjevernog tornja. Sjeverni toranj sada je najtrošniji dio katedrale. Skela je potrebna da mu se priđe s vanjske strane i da se snimi postojeće stanje, da se pregleda stanje kamena i da se odrede metode obnove. Tada će skela poslužiti i za radove obnove zia zvonika. Drugo mjesto radova je zapadno pročelje ispod prve galerije. Tamo su predviđeni radovi zamjene kamena s jako oštećenom kamenom plastikom, popravak profilacija špaleta prozora bizek žbukom, te pranje, liječenje i zaštita kamena. Na tom pročelju zamijenit će se i dva kamena kipa svetaca veličine 2,60 m s kamenim baldahinima visine 2,60 m. To su kipovi svetog Roka i svetog Ilije. Nakon uspješno izrađenih modela u glini kipovi svetog Roka isvetog Ilije su isklesani.
Svi zainteresirani za obnovu zagrebačke katedrale raduju se radovima. Svi bi, međutim rado znali koliko će ti radovi trajati. Na to je pitanje teško odgovoriti. U dosadašnjem radu svladali smo mnoge tehničke prepreke i vjerujemo da smo sposobni riješiti svaki tehnički problem na objektu. No isto tako vidimo koliko je to veliki objekt i nepristupačan na visinama svojih lijepih kamenih ukrasa, nažalost veoma oštećenih. U dosadašnjem obnavljanju mijenjali smo kompletan kamen, u prosjeku 50 m3 kamena godišnje.
Ziđe katedrale ima oko 16.000 m3 ugrađenih kamenih elemenata i sva je površina nagrizena i oštećena. Metoda kojom smo do sada obnovili prvu galeriju i timpanon nije univerzalna i sigurno neće biti jedina kod obnavljanja katedrale. Već sada na zapadnom pročelju primijenjeni su i drugi načini obnove: dopuna profilacija bizek mortom, pranje, liječenje kamena, zaštita kamena učvrščivačem. Iako već naziremo primjenu raznih metoda obnavljanja na raznim dijelovima katedrale, ipak je teško, gotovo nemoguće, prognozirati koliko će trajati obnova katedrale. Jedno je sigurno, obnova će trajati dugo, a održavanje katedrale moralo bi postati trajan posao kojim će se katedrala uvijek držati uredna i lijepa.
FOTO: Rigalica oblika šišmiša, jedna od najljepših figura prve galerije, rekonstruirana prema vrlo oštećenom, raspadnutom i teško prepoznatljivom izvorniku, prema modelu Nestora Orčića.
Zvonimir Rukavina, "NAŠA KATEDRALA", br. 1 (1998), str. 23-27.
Podijelite na: