Sveti Oče, kad ste jučer stupili na hrvatsko tlo, i poljubili svetu nam hrvatsku zemlju, pozdravio sam Vas u ime cijeloga hrvatskog naroda, kao apostola mira koji nam je došao noseći sobom Božju poruku ljubavi, utjehe i potpore napaćenom hrvatskom narodu u njegovu nastojanju da za trajna vremena osigura svoje dostojno mjesto u krilu uljuđenog čovječanstva i svjetskog poretka.
Vaš posjet Hrvatskoj, koji je nažalost bio kraći nego što smo i Vi i mi željeli, bio je jedan od najsretnijih trenutaka hrvatskog naroda u njegovoj povijesti.
Duboko žalimo što se nije mogao ostvariti i Vaš predviđeni, još kraći posjet Sarajevu u Bosni i Hercegovini gdje se zbog povijesnih nedaća katoličanstvo održalo jedino u krilu hrvatskog naroda koji je u današnje dane bio prisiljen, zajedno s matičnom Hrvatskom, na obranu svoje opstojnosti.
Sad kad se - Sveti Oče - moramo oprostiti od Vas, činimo to ojačani u našim dušama Vašim riječima koje ste nam uputili kao donositelj mira u svojstvu namjesnika Kristova na zemlji. Vaše riječi ostat će trajno u našim srcima kao temelj istine i kršćanskog poslanja, kao poticaj ostvarenju mira, zakonitosti i morala, ljudskih prava i zemaljskog blagostanja u hrvatskoj državi i hrvatskom narodu.
Opraštajući se od Vas, Sveti Oče, želim Vam još jednom zahvaliti, u ime hrvatskog naroda i u svoje osobno ime na tom znaku Vaše ljubavi i potpore što ste nam ih Vi i Vaši prethodnici neprestano iskazivali. Dopustite da Vam uz svoju zahvalnost izrazim i ponos hrvatskog naroda što je u cijeloj svojoj povijesti do današnjih dana, braneći svoju opstojnost, odlučno stajao i na braniku zapadnog kršćanstva, opravdano stekavši naziv "antemurale Christianitatis".
Neka Vam, Sveti Oče, Svemogući podari još mnogo godina upravljanja Katoličkom Crkvom, na mjestu nasljednika svetog Petra, a posebno Vas molimo za Vaš blagoslov i molitve za sreću i budućnost hrvatskog naroda u miru i slobodi.
Službeni vjesnik Zagrebačke nadbiskupije, godište LXXXI, br. 4, Zagreb, 1994., str. 132.