Potres u Zagrebu 1880. godine
U potresu 1880. godine stradao je cijeli Zagreb posebno Zagrebačka katedrala i Nadbiskupski dvor. Katedrala će u obnovi zadobiti novi neogotički izgled s dva 108 metara visoka zvonika. Nadbiskupski dvor istražio je Dragan Damjanović zajedno sa cjelokupnim radom i značenjem Hermana Bolléa u Zagrebu i Hrvatskoj, koristeći njegove nacrte sačuvane u Riznici.
Nadbiskupski dvor je u spomenutom potresu jako stradao tako da se nadbiskup Josip Mihalović preselio u vilu u Maksimir, a zatim u rezidenciju Gradec kod Vrbovca. Velika sreća je bila u tome što su odmah pri ruci bili aktivni arhitekti te su najprije spašavali postojeća oštećenja i zaustavili daljnje rušenje kako Katedrale tako i prostorija u Nadbiskupskom dvoru. Važno je bilo učvrstiti unutrašnje zidove Dvora. Uporedo su obnavljali vanjska pročelja s rizalitno istaknutim dijelovima pročelja.
Unutrašnjost Dvora:
Bollé je Dvor pretvorio u reperezentativnu palaču kojoj nije bilo ravna ne samo veličinom nego i unutrašnjim uređenjem u cijeloj Hrvatskoj. Branjugovo i Alagovićevo stubište u unutrašnjosti Dvora dobilo je novu raščlambu. Postavljene su nove ograde od kovanog željeza. Na strop i po stupovima su postavljene svjetiljke. Dijelom je promijenjena stolarija dvora: portali s novim vratima. Promijenjen je i raspored prostorija. U istočnom krilu Dvora, između jugoistočne i središnje kvadratične kule, dograđeno je manje stubište.
Najveću promjenu doživjela je središnja, najveća dvorana drugoga kata, korištena kao svečana dvorana i takva je sačuvana do danas. Bogato je polikromirana s mnoštvom arhitektonskih i dekorativnih motiva apliciranih na površine zidova i stropa. Tri vijenca razdvajaju zid svečane dvorane na tri horizontalna pojasa. Ispod najnižega su raščlanjena pravokutna polja. Srednji vijenac razdvaja dva niza portreta jednakih dimenzija. Portreti predstavljaju zagrebačke biskupe i nadbiskupe, zatim M. Tereziju, Josipa II., Franje I. i Ferdinanda I. Zid završava istaknutim i bogato polikromiranim vijencem na koji se nastavlja dekorirani strop podijeljen u kazete i bogato oslikan. Prozori i vrata dvorane uokvireni su plitkim pilastrima. Svi lučno zaključeni prozori svečane dvorane okrenuti su prema jugu pa omogućuju njezino bogato osvjetljenje. Sa stropa dvorane visi izvorni raskošni luster.
Središnju svečanu dvoranu Bollé pokriva s nagnutim krajevima i kasetiranim drvenim stropom, ornamentiran kombiniranim cvjetnim i geometrijskim ukrasima. Mnoge je arhitektonske pojedinosti H. Bollé u cijelosti zadržao kao što je ritam i oblik prozora na pročelju te osnovnu raščlambu pročelja s plitkim pilastrima, ali je promijenio sitniju arhitektonsku dekoraciju. Kapitele pilastara ukrasio je karakterističnim rozetama s nizom lavljih maskerona ponad arhitrava. Zabate prozora prvog i drugog kata ornamentirao je neorenesansnim i geometrijskim motivima. Stare lučne prozore na ugaonim kulama je zazidao, a otvorio nove, istih dimenzija koje je uokvirio neorenesansnim okvirima i simetrično ih postavio na južno pročelje nadbiskupskog dvora. Na vrhove kula postavio je karakteristične gromobrane sa zastavicama.
Najviše intervencija izveo je u središnjem dijelu pročelja. Monumentalno predvorje iz vremena Alagovića u cijelosti je preoblikovano. Bollé oblikuje neorenesansi zabat zaključen volutama, koji je obnavljan i 2006. godine. Ostatak pročelja altane raščlanio je bogatom arhitektonskom plastikom: ključnim kamenovima u vrhu luka prozora, lavljim maskeronima, ukrasnom ogradom glavnog balkona. Zatvorio je staru zatvorenu etažu iznad ulaza, i umjesto nje izveo otvoreni prostrani balkon. Iznad velikoga postavio je manji balkon s ogradom od kvalitetnog kovanog željeza. Na rubove glavnog balkona postavio je svjetiljke koje predstavljaju remek-djela historicističkog obrta.
Bolléova želja bila je da Nadbiskupska palača s bogatijom dekoracijom dobije svečanije lice i da bude ures glavnoga grada za razliku od dotadašnjeg jednostavnog barokno-klasicističkog izgleda. Tako su sva pročelja obnovljena u stilu talijanske renesanse kako je već oblikovao i namještaj u unutrašnjem uređenju prostorija. U niši u sredini zabata Nadbiskupskog dvora postavio je kip Bogorodice s Djetetom, visine 4 m, koju je izradio profesor Obrtne škole Drago Morak.
Bollé je s obnovom Nadbiskupske palače završio 1882. godine. Kroz to vrijeme obnavljao je i katedralnu sakristiju i pripremao je temeljitu obnovu zagrebačke Katedrale. Svoje dotadašnje radove uspio je prezentirati na izložbi u Trstu, a time i preuzimati radove po cijeloj Hrvatskoj. Zato je iste, 1882. godine u prostorima bivšeg cistercitskog samostana na Dolcu sa suradnicima otvorio Obrtnu školu koju je i vodio daljnjih tridesetak godina.
Obnavljajući Katedralu, H. Bollé je 1896. godine izradio nacrt i za obnovu Bakačeve kule i bedema ispred katedrale što bi bio zaključni čin obnove. Međutim je 1906./1907. porušen zapadni bedem s Bakačevom kulom i zgradom Metropolitane, te je Bollé zaključio obnovu s četvrtastom dvokatnom kulom naslonjenu na kulu Nebojan s kurvilinearnim neogotičkim krovom i arkadama na zapadnoj strani.U temelje je uklopio dio Mikulićeve Biblioteke iz 1692. i dio bedema.
Bolléova uloga je velika u preobrazbi Zagreba u modernu srednjoeuropsku metropolu gdje je ostavio najviše traga u formiranju hrvatskog identiteta. To je dalo poticaj za donošenje projekata za regulaciju Kaptola i za uređenje cijelog Katedralnog trga. Raspisan je bio javni natječaj i 1909. godine izrađena regulatorna osnova s projektima nacionalnih simbola hrvatske povijesti. Još je življe postajalo na tom prostoru uređenjem tramvaja preko kaptola i Nove Vesi do Mirogoja 1911. te uređenjem Dolca 1925. godine, a i sve do danas se nastoji Katedralni trg poljepšati uz funkcionalnost i prometnom potrebom.
Bolléova kula je u prizemlju oblikovana u Muzej Bl. Alojzija Stepinca koji čuva sjećanje na njegov svetački i mučenički život točno nad prostorima II. kata gdje su ga bezbošci dva puta uhitili prekinuvši ga u jutarnjem susretu sa svojim Stvoriteljem. Kršćanska vjera iznjedrila je djela trajnih vrijednosti koja nas međusobno zbližuju i podižu duh prema Stvoritelju na način da se ti trenuci razlikuju od svagdašnjih briga, da mogu iskustveno doživjeti slavljenje nebeske liturgije i služiti ljudima u svakodnevnim potrebama.
S. Lina Plukavec
Podijelite na: