O katedrali

slika preuzeta iz knjige "Kultura Hrvata kroz 1000 godina", autora Josipa Horvata

Zagrebačka katedrala najpoznatiji je simbol grada Zagreba. Povijest katedrale, povijest je grada i biskupije koja započinje krajem 11. stoljeća, točnije 1093./1094. kada ugarski kralj Ladislav utemeljuje Zagrebačku biskupiju. Osnutkom Zagrebačke biskupije prvi put se spominje i Kaptol, jedno od dva srednjovjekovna naselja iz kojih kasnije nastaje Zagreb, danas glavni i najveći hrvatski grad. Iako nije sačuvana povelja o osnutku Zagrebačke biskupije, postoji tzv. Felicijanova isprava iz 1134. u kojoj se spominju utemeljitelj biskupije kralj Ladislav, prvi zagrebački biskup Duh i ostalo svećenstvo. Zagrebačkoj biskupiji, kao nasljednici sisačke kasnoantičko-ranokršćanske biskupije, pripao je teritorij Pannoniae Saviae. Do podjele na više biskupijâ krajem 20. stoljeća Zagrebačka (nad)biskupija zauzimala je trećinu teritorija današnje Hrvatske.

Kralj Ladislav nakon osnutka biskupije najvjerojatnije nije gradio novu crkvu, nego je postojeću crkvu iz 10./11. stoljeća odredio za katedralu. Gradnja nove prvostolnice započela je nakon njegove smrti, vjerojatno nakon 1102., a trajala je više od sto godina. Katedrala je posvećena 1217. prilikom polaska kralja Andrije II. u V. križarski rat. Od samog početka katedrala je bila posvećena Blaženoj Djevici Mariji, odnosno Uznesenju Marijinu na nebo. Ugarski kralj sv. Stjepan bio je, premda istican na prvom mjestu, tek drugi zaštitnik. Posveta katedrale slavi se 25. kolovoza.

U provalama Tatara 1242. katedrala je teško stradala te je gotovo pretvorena u ruševinu. Iste godine drugo srednjovjekovno naselje Gradec bulom ugarskog kralja Bele IV. proglašeno je slobodnim kraljevskim gradom, kao zahvala za pomoć u otporu naletima Tatara. Od prve katedrale očuvana je sakristija i ostaci koji pokazuju da je bila građena u prijelaznom romaničkom stilu. Biskup Stjepan II. nakon provale Tatara dao je za potrebe katedralnog bogoslužja podignuti kapelu sv. Stjepana Prvomučenika. Ta građevina romaničko-gotičkih oblika danas je ugrađena u kompleks Nadbiskupskog dvora.
 
Obnova nakon provale Tatara

Biskup Timotej započeo je gradnju nove katedrale u gotičkom stilu te je izgradio središnju i dvije pokrajnje apside s oltarima te sakristiju. Novu katedralu, nastalu na ostacima stare i urušene predtatarske katedrale, biskup Timotej posvetio je sv. Stjepanu, ugarskom kralju. Svetište i sakristija koji su tada izgrađeni sačuvani su do danas. Posveta oltara Blažene Djevice Marije u južnoj apsidi 1285. označava završetak izgradnje svetišta i sakristije. Zagrebačka katedrala prva je gotička građevina u Hrvatskoj, najveća i najvažnija građevina Hrvatsko-ugarskog kraljevstva 13. stoljeća.

U naredna dva stoljeća nastavljena je obnova katedrale te su nadograđeni svodovi zapadnog dijela crkve i donji dijelovi dvaju zvonika u gotičkom stilu. U drugoj polovici 15. stoljeća, za vrijeme biskupa Osvalda Thuza, cijela je građevina natkrivena te je započela gradnja zvonika na južnoj strani pročelja.
 
Vrijeme turskih napada

U vrijeme turskih napada na Europu od 14. do 18. stoljeća, Zagreb postaje važna pogranična utvrda. Gradec i Kaptol okružuju se čvrstim bedemima i kulama kao sustavom zaštite, dok biskup Thuz započinje gradnju katedralnih utvrda. Gradnja je trajala sve do 1517. kad ih je završio upravitelj Zagrebačke biskupije ostrogonski nadbiskup Toma Bakač. Pred ulazom u katedralu podigao je kulu koja je po njemu nazvana Bakačeva. Sredinom 16. stoljeća, točnije 1557., Zagreb se prvi puta spominje kao glavni grad.

Prvi veliki požar koji je zahvatio zagrebačku katedralu bio je onaj 1624., a uzrokovao ga je grom koji je zapalio krov katedrale. U tom požaru izgorio je čuveni glavni oltar biskupa Osvalda iz 1489., prema kojemu je kipar Ackerman izradio novi drveni oltar. Dijelovi tog oltara, Bogorodica i anđeli svirači, pronađeni su po župnim crkvama te su u novije vrijeme postavljeni na sjeverni zid svetišta.

Drugi veliki požar zahvatio je katedralu 1645. i nanio joj veliku štetu. U obnovama unutrašnjosti katedrala je obogaćivana vrijednim inventarom, poput baroknih oltara i propovjedaonicom kipara Mihaela Cusse, koja se i danas nalazi u srednjoj lađi. Završena je i izgradnja južnoga zvonika u renesansno-baroknom stilu, koji je ujedno bio i promatračnica. Radove je izvodio majstor Ivan Albertal. U tom razdoblju dolazi do barokne obnove cijeloga grada te se mijenja obličje Gradeca i Kaptola. Ruše se stare drvene kuće, a podižu raskošne palače, samostani i crkve. Bogatstvu grada pridonose brojni trgovački sajmovi, prihodi od posjeda i mnoštvo obrtničkih radionica.

Za vrijeme biskupa Aleksandra Alagovića nastavljeno je uređivanje unutrašnjosti katedrale. On je uklonio Ackermanov oltar, čiji su dijelovi razdijeljeni župama biskupije, dok je na njegovo mjesto postavljena velika slika Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo. Alagovićev nasljednik biskup (kasnije i nadbiskup) Juraj Haulik uklonio je i prodao oltarnu sliku župi u Pregradi, gdje se i danas nalazi. Umjesto slike dao je podići neogotički glavni oltar. Haulik je također dao oslikati prozore svetišta koji su dovršeni i postavljeni do 1849. Radi o najstarijim vitrajima u Hrvatskoj.
 
Zagrebačka biskupija postaje nadbiskupija

Sredinom 19. stoljeća, odnosno 1850., administrativnim ujedinjenjem Kaptola, Gradeca i okolnih naselja Zagreb postaje jedinstveni grad. Dvije godine kasnije, odnosno 11. prosinca 1852., odlučnim zauzimanjem Hrvatskog sabora i bana Josipa Jelačića papa Pio IX. bulom „Ubi primum placuit“ uzdignuo je Zagrebačku biskupiju na razinu nadbiskupije.

Zagreb tako postaje metropolitsko središte novoosnovane Hrvatsko-slavonske crkvene pokrajine koja je, osim Zagrebačke nadbiskupije, obuhvaćala Bosansko-đakovačku, Srijemsku, Križevačku i Senjsko-modrušku biskupiju. Papin izaslanik Viale-Prela u zagrebačkoj prvostolnici 8. svibnja 1853. godine ustoličio je prvog zagrebačkog nadbiskupa i metropolita Jurja Haulika, koji je tri godine kasnije imenovan kardinalom.
 
Potres 1880. i Bolléova obnova katedrale

Raskošno uređena zagrebačka katedrala teško je oštećena 9. studenoga 1880., kada je potres magnitude 6,3 prema Richteru s epicentrom na području Medvednice u 7 sati i 33 minute pogodio Zagreb. Potres je u katedrali uzrokovao urušavanje svodova u svetištu i koru, oštećenje zvonika te su zdrobljeni oltari i probijen pod. Temeljita obnova katedrale provedena je u neogotičkom stilu po nacrtima graditelja Friedricha Schmidta i pod vodstvom Hermanna Bolléa. Bollé je rođen u Kölnu, stoga zagrebačku katedralu obnavlja prema kölnskoj, što je najvidljivije u gornjim dijelovima novih zvonika. Opsežne restauratorske zahvate i gradnju monumentalnih tornjeva omogućilo je bogatstvo katedralne Riznice. U tu svrhu organizirana je aukcija kako bi se pribavila potrebna sredstva.

Da bi se otvorio bolji pogled s Kaptolskog trga, uz velike rasprave struke i građana, uklonjen je zapadni dio obrambenoga zida s Bakačevom kulom te je do izražaja došlo novo pročelje i tornjevi visoki 105 metara. Obnova je trajala do 1902. godine te je tada dobila današnji prepoznatljiv neogotički izgled s dva vitka tornja, visokim krovištem, novim stupovima u svetištu i oltarima koji su zamijenili one barokne iz 18. stoljeća. Potres je pokrenuo obnovu i modernizaciju cijeloga grada. Podižu se reprezentativne javne zgrade, uređuju parkovi i fontane, organizira se javni prijevoz i komunalne usluge.

Pri Bolléovoj obnovi zbog ekonomskih razloga i blizine kamenoloma upotrijebljen je nekvalitetan kamen, ponajviše u novim zvonicima i zapadnom pročelju, što je ubrzo dovelo do oštećenja i propadanja. Prva obnova dijela južnog zvonika započela je već 1938. godine, a prekinuta je uspostavom komunističke vlasti.

Sredinom 20. stoljeća zagrebački je nadbiskup Alojzije Stepinac. Papa Pio XI. imenuje ga 28. svibnja 1934. nadbiskupom koadjutorom s pravom nasljedstva. Za biskupa je zaređen 24. lipnja 1934. u zagrebačkoj katedrali, a 7. prosinca 1937. preuzima izravnu upravu Zagrebačke nadbiskupije. Poslije Drugog svjetskog rata osuđen je u montiranom sudskom procesu na 16 godina zatvora i prisilnog rada te daljnjih 5 godina lišenja svih građanskih prava. Pet godina proveo je u kaznionici u Lepoglavi, dok je 5. prosinca 1951. premješten u kućni pritvor u Krašić.

Kardinal Alojzije Stepinac umro je 10. veljače 1960., a pokopan je u zagrebačkoj katedrali tri dana kasnije. Grob blaženoga Alojzija Stepinca smješten je u sredini kora zagrebačke prvostolnice, točno iza glavnog oltara. Izrađen je od srebra u kombinaciji s drugim metalima. Na srebrnim pločama predočeni su događaji iz Blaženikova života. Stepinčev je grob uspostavljen dok je Crkvom upravljao papa Ivan Pavao II., koji je odobrio kanonski postupak za proglašenje blaženim i svetim blaženoga Alojzija Stepinca.
 
Obnova Katedrale nastavljena je 1968., kada je obnavljan vrh sjevernog zvonika, a potom, uglavnom darovima iz hrvatske dijaspore, potpuno je obnovljen dotrajali krov i zamijenjen bakrenim pločama 1974. godine.

Zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić 1987. osniva Odbor Zagrebačke nadbiskupije za obnovu katedrale, ali i uži radni odbor odabranih stručnjaka. Uskoro je osnovan i Odbor za praćenje radova na obnovi katedrale, u koji su uključene znanstvene i umjetničke institucije, te gradske i državne vlasti. Nakon odabira projektanata i izvođača konzervatorskih i restauratorskih radova obnova je započela pred Božić 1990. Prvi radovi izvršeni su 1993. i to obnovom prve galerije. Dijelovi poda galerija, kamenih ograda i baldahina na njima u cijelosti su se zamijenili novim elementima. Kod tih radova sve galerije su protupotresno ojačane.
 
Pape u katedrali

Zagrebačku katedralu 1994. posjetio je papa Ivan Pavao II. prilikom svog prvog posjeta Republici Hrvatskoj o 900. obljetnici osnutka Zagrebačke biskupije. „Danas sam ovdje, u hrvatskoj zemlji kao goloruki hodočasnik Kristova Evanđelja koje je navještaj ljubavi, sloge i mira", rekao je papa Ivan Pavao II. koji je 1990-ih bio jedna od ključnih osoba za međunarodno priznanje Hrvatske. Prilikom posjeta katedrale molio je na grobu kardinala Alojzija Stepinca, za kojega je rekao da je “najsvjetliji lik i istinski čovjek Crkve“ te ga 1998. proglasio blaženikom Katoličke crkve.

U lipnju 2011. Hrvatsku je posjetio i papa Benedikt XVI. Stigao je u povodu Prvog nacionalnog dana hrvatskih katoličkih obitelji. U zagrebačkoj katedrali susreo se s hrvatskim biskupima, svećenicima, redovnicima i redovnicama te molio na grobu bl. Alojzija Stepinca, kojega je opisao kao „neustrašivoga pastira, primjera apostolskog žara i kršćanske čvrstoće“.

Više o pohodima Papa katedrali pročitajte ovdje.
 
Potresi 2020.

U nedjelju 22. ožujka 2020. u 6 sati i 24 minute Zagreb je pogodio potres jačine 5,5 po Richteru s epicentrom u Markuševcu. Zagrebačka katedrala teško je oštećena te je srušen kameni vrh južnog tornja, na kojem je bio pričvršćen pozlaćeni križ s gromobranskim šiljkom.

Kameni elementi dijelom su pali na skelu, a jedan dio tornja pao je na krov katedrale kojeg je oštetio i probio na više mjesta. Najveći dio kamenih elemenata pao je u dvorište između katedrale i Nadbiskupskog dvora, dok je sam vrh, tj. „jabuka“, pronađen na tavanu dvora. Metalni pozlaćeni križ, obnovljen i postavljen 2013., raspao se u brojne dijelove, koji su pronađeni na skeli, na krovu katedrale, a dio je bio ispod kamena na dvorištu.

Nakon višetjednih priprema te nakon molitve za blagoslovljen ishod i sigurnost radnika, koju je predvodio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, na uskrsni petak, 17. travnja 2020., uspješno je izveden izrazito složen i zahtjevan zahvat micanja vrha sjevernog zvonika zagrebačke katedrale teško oštećenog u potresu. Kontroliranom eksplozijom u 17 sati i 58 minuta omogućeno je odvajanje vrha sjevernog zvonika između 72. i 73. reda te njegovo uspješno spuštanje na zemlju. U svibnju su na oba zvonika katedrale privremeno postavljeni križevi.

Prvo euharistijsko slavlje u katedrali nakon potresa u ožujku slavljeno je na Badnjak, kada je kardinal Bozanić predvodio misu polnoćku. Samo nekoliko dana kasnije, 29. prosinca 2020. u 12 sati i 19 minuta dogodio se potres magnitude 6,2 prema Richteru kod Petrinje te je katedrala zadobila nova oštećenja te je ponovno zatvorena.

Zagrebačka katedrala prva je i najznačajnija gotička građevina Hrvatske. Ona je jedina velika gotička katedrala na jugoistočnom rubu svijeta zapadnoeuroske srednjovjekovne umjetnosti. Za povijest ovog prostora, južnog dijela Europe, njezina arhitektura, oprema i riznica od neizmjerne su kulturne i likovne važnosti. Duhovna povijest europskog srednjovjekovlja sadržana u liturgijskim knjigama i predmetima Riznice dio je bića katedrale i našeg kulturnog nasljeđa.
 
Riznica zagrebačke katedrale

Osnivanjem Zagrebačke biskupije utemeljena je i njena Riznica. Ona čuva najvažnije dokumente Zagrebačke nadbiskupije kao što je Felicijanova povelja iz 1134., najstariji dokument između Save i Drave, koji spominje osnivanje Zagrebačke biskupije 40 godina poslije utemeljenja. U njoj se nalazi i bula „Ubi primum placuit“ kojom je Zagrebačka biskupija uzdignuta na razinu nadbiskupije.

Zvonolika misnica, skrojena iz plašta sv. Ladislava kralja, utemeljitelja Zagrebačke biskupije, također je dio bogatstva Riznice, kao i brojne liturgijske knjige i obredni predmeti koje je pribavio prvi zagrebački biskup benediktinac Duh. Od biskupa Duha potječe i glasoviti bjelokosni plenarij iz 11. stoljeća na kojem je prikazan Isusov zemaljski život u osam prizora, a koji je bio misteriozno ukraden, zamijenjen imitacijom, pronađen u američkom muzeju i vraćen u Zagreb. U Riznici je sačuvan glasoviti Misal Jurja Topuskog, najsvečaniji zagrebački misal, pisan po zagrebačkom obredu, a dijelom ga je oslikao i svjetski poznati minijaturist Julije Klović.

Stara arhitektonska dokumentacija zagrebačke katedrale također se čuva u Riznici - najstariji sačuvani tlocrt iz 1792. i projektni nacrti obnove katedrale Hermana Bolléa iz 1899.

Tekstilne i metalne dragocjenosti uvijek su se dobro čuvale i obnavljale uglavnom kod domaćih restauratora, tako da se brojni predmeti koriste za velike svečanosti u zagrebačkoj katedrali te prigodom apostolskih pohoda sv. Ivana Pavla II. i pape Benedikta XVI. Zagrebu i Hrvatskoj.

Riznički predmeti su unikatni te je svaki od njih dokument svoga vremena koji govori o povezanosti Crkve i hrvatskog naroda te dokazuje da je Hrvatska oblikovala Europu tijekom 14 stoljeća kršćanstva, a posebice Zagrebačka Crkva u svojih 9 stoljeća.

Više o riznici zagrebačke katedrale pročitajte ovdje.