Sveti Oče!
"Ovo je dan što ga učini Gospodin; kličimo i radujmo se u njemu!" (Ps 118,24)
Sveti Oče! S osjećajima duboke zahvalnosti, sinovskog poštovanja i srdačne ljubavi upućujem Vam pozdrav dobrodošlice na početku ovoga najsvečanijega euharistijskog slavlja u našoj povijesti i u našoj sadašnjosti! U Kristovu žrtvu ljubavi uložit ćete zajedno s nama našu vjeru i pobožnost, našu nadu i pouzdanje, naše zahvaljivanje i naše kajanje. U otajstvo Križa unosimo sve naše patnje: patnje stotina tisuća prognanih iz svojih domova; patnje tisuća ranjenih, trpljenje bolesnih i tjeskobe siromašnih, nezaposlenih, nemoćnih. Unesite, Sveti Oče, u kalež Kristove Krvi suze svih žalosnih, koji oplakuju svoje mrtve, da budu otrte Božjom utjehom!
U pozdrav dobrodošlice sabirem osjećaje svih hrvatskih katolika ovdje prisutnih i svih duhom uključenih u našu misu iz domovine i svijeta! To su osjećaji radosti uzbuđene do suza, to su osjećaji zahvalnosti i odanosti. Sabirem u ovaj pozdrav osjećaje iskrenog poštovanja svih ljudi dobre volje, svih građana Hrvatske - bez obzira na nacionalnu pripadnost, na vjersko uvjerenje i političko opredjeljenje-ali koji svojom iskrenom savješću žele dobro svim ljudima i zato poštuju Vašu službu za dobrobit svakog čovjeka!
Ovom euharistijskom slavlju pridružuju nam se kao dragi gosti: kardinali, biskupi, svećenici, vjernici iz država Europe i svijeta, osobito Hrvati iz susjednih zemalja, kao i drugih nacionalnosti, pa Vas, Sveti Oče, i u njihovo ime pozdravljam i zahvaljujem im za njihov dolazak! Među nama su braća Slovenci, Hrvati iz Austrije, Mađarske, Rumunjske; Vojvodine, Bosne i Hercegovine.
U nekrvnu žrtvu novog Saveza uključuju se danas ovdje najviši predstavnici države Hrvatske zajedno s diplomatskim korom te djelatnici na području obrazovanja, kulture, znanosti, gospodarstva, javnih sredstava priopćavanja, pa Vam, Sveti Oče, podastirem pozdrav pun poštovanja i u njihovo ime. Predstavljam Vam poštovane prisutne predstavnike kršćanskih zajednica te poštovane predstavnike Židovske i Islamske vjerske zajednice u Hrvatskoj. Zahvaljujem im za prisutnosti i u njihovo ime odmah na početku pozdravljam Vašu Svetost!
Sveti Oče, dugo smo željeli i očekivali Vaš dolazak u Hrvatsku. I Vi ste dugo željeli k nama doći. U susretu s biskupima Crkve u Hrvata i u čestim susretima s hrvatskim hodočasnicima u Rimu izražavali ste svoju živu želju da nas posjetite. Uvijek su postojale zapreke. Ali, nakon što smo stekli slobodu kao narod, nakon što je hrvatski narod dobio kao dar Božji svoju suverenu državu, a time i pravo na ime i glas među narodima, ispunjeni su uvjeti za Vaš blagoslovljeni dolazak.
Kada Vam je prvi veleposlanik države Hrvatske, koju ste Vi, zauzeti za prava i slobodu svih ljudi i naroda, prije drugih priznali, predavao vjerodajna pisma u srpnju 1992, u svojoj učiteljskoj poruci ste kazali: "Pastiri kao i predstavnici državne vlasti, pozvali su me da dođem u pastoralni posjet Crkvi u Hrvatskoj. Vi ste ponovili taj poziv koji dotiče dragu mi želju. Kad okolnosti to dopuste, nadam se da ću moći ostvariti to hodočašće i doći učvrstiti u vjeri svoju braću i sestre hrvatske katolike i susresti se s cijelim Vašim narodom na njegovoj toliko dragoj zemlji" (Glas Koncila, br. 28, 12. srpnja 1992).
Sada nama ta tako draga želja postaje stvarnost. Vaša blagoslovljena prisutnost među nama ispunja nas zanosom, radošću, utjehom i nadom! Ovdje Vas okružuju, Sveti Oče, stotine tisuća hodočasnika: očeva i majki, djece i mladih sa svojim biskupima, svećenicima, redovnicima i redovnicama. Mnogi od njih nisu štedjeli ni velikih napora da dođu u ovaj sretni susret s Vama. Mnogi prognanici među njima sa suzama u očima slavit će ovu misu s Vama, Sveti Oče, s to većim uzbuđenjem jer je ne mogu slaviti već tri godine u svojim župnim crkvama kojih više nema kao što nema ni 115 katoličkih župa u Hrvatskoj. S kakvom će čežnjom oni danas moliti s Vama za pravedan mir za sve, kako bise mogli vratiti na svoja ognjišta mirni, sigurni i slobodni!
Neka Milosrdni Otkupitelj čovjeka, po zagovoru Presvete Bogorodice i Majke Crkve usliši Vašu i našu molitvu! Sveti Oče, kao zagrebački nadbiskup, uzbuđen poštovanjem i ljubavlju prema Vašoj časnoj osobi, posebno Vam zahvaljujem u ime zagrebačke Crkve da ste se udostojali uključiti u završnu proslavu našega velikog jubileja, devetstote obljetnice zagrebačke biskupije kojoj je prvi biskup bio Čeh prezimenom Duh, a utemeljio ju je ugarski kralj Ladislav! Na ovim prostorima naše lijepe domovine zagrebačka je biskupija nasljednica biskupije iz rimskog vremena a kojoj je bio središte grad Sisak - Siscia. Tu biskupiju osobito pamtimo po svetom biskupu i mučeniku Kvirinu iz vremena Dioklecijanova progona!
Sveti Oče, dolazite nam da nas učvrstite u vjeri! I mi Vas s vjerom primamo! Primamo Vas s čvrstom vjerom u riječ Gospodina našega Isusa Krista koju je On uputio Šimunu, sinu Joninu: "Ti si Petar - Stijena i na toj ću stijeni sagraditi Crkvu svoju, i vrata paklena neće je nadvladati!" (Mt 16,18). Vjerujemo u Isusovu riječ kojom je Crkvu povjerio Petru da je sabire u Istini i upravlja ljubavlju: "Pasi jaganjce moje... Pasi ovce moje!" (Iv 21, 16; 17).
U toj vjeri ustrajali smo sve do naših dana kroz trinaest stoljeća naše pripadnosti Rimokatoličkoj Crkvi. Odanost i vjernost Petrovim nasljednicima ulazi u sadržaj naše vjere. Simbol, znak i svjedok te vjernosti u vremenu nedavnih iskušenja naše Crkve je sluga Božji zagrebački nadbiskup i kardinal Alojzije Stepinac! U povijesnim nevoljama i napastima protiv zajedništva s Petrovim nasljednicima, s Petrom smo ponavljali ispovijest vjere i vjernosti: "Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!" (Iv 6, 68).
Sad smo, Sveti Oče, raspoloženi srcem čuti Vašu očinsku, pastirsku iučiteljsku riječ!A to je Evanđelje Riječ života vječnoga!
Evanđelje je objava o Bogu koji je Ljubav (usp. 1 Iv 4,16). Evanđelje je objava o dostojanstvu ljudske osobe i čovjekovih neotuđivih prava; zaštita je nepovredivosti ljudskog života čim ga je stvaralačka Božja ljubav položila u krilo žene!
Evanđelje je objava svetosti obitelji, toga temeljnog zajedništva muža i žene u neopozivoj ljubavi, poštovanju i otvorenosti životu! Ono je zaštita slabih, obrana potlačenih, nada gladnih pravednosti (usp. Mt 5,6).
Evanđelje unosi u politiku duh nesebičnog služenja i ponizne požrtvovnosti za opće dobro. U gospodarstvo unosi pravednost i socijalnu pravdu; u kulturu etičke vrijednosti; u znanost ljubav prema istini. U ljudske i međunarodne, kao i međudržavne odnose Evanđelje unosi načela prava, pravednosti, slobode i mira! Ono je nezamjenjivi lijek protiv svih smrtonosnih oboljenja čovjekove misli, srca i savjesti u svakoj civilizaciji i u svakom vremenu! Božja je Riječ Istina koja oslobađa od zla i Zloga (usp. Iv 8, 33).
Sveti Oče, dolazite kao milosrdni Samaritanac ranjenoj Crkvi i našoj ranjenoj domovini. Zalijte rane uljem Evanđelja!
Prije 1115 godina Vaš davni prethodnik na Petrovoj katedri Ivan VIII. pisao je hrvatskom knezu Branimiru kao odgovor na njegovo pismo vjernosti ove riječi: "Kad smo, naime, na dan Uzašašća Gospodnjega slavili misnu žrtvu na svetom oltaru blaženoga Petra apostola, s uzdignutim rukama, blagoslovili smo tebe i sav tvoj narod i cijelu zemlju tvoju." (Nam in die ascensionis Damini inter sacra missarum sollemnia celebrantes elebatis (!) sursum manibus benediximus tibi et omni populo tuo omnique terre tue...")
Sveti Oče, slaveći svetu misnu Žrtvu na ovom oltaru pred likom Majke Božje od Kamenitih vrata, koji je prije 263 godine u požaru grada ostao nepovrijeđen, podignite svoje blagoslovljene ruke i blagoslovite sve nas, cijeli naš narod i domovinu našu Hrvatsku u koju doseliše naši pradjedovi iz Bijele Hrvatske i koja je bila "semper fidelis".
Neka Vaš apostolski blagoslov, Sveti Oče, bude velika pouzdana molitva za pravedan mir u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i u cijelom svijetu!
Geslo našeg Jubileja jest: "U Tebe se, Gospodine, uzdam!" Gospodin će se Vašim blagoslovom i Vašom molitvom, Sveti Oče, nas spomenuti i sve nas blagosloviti (usp. Ps 115, 12; 13).
Kličemo Vam: "Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!" (Ps 118, 26)
Franjo kard. Kuharić
Službeni vjesnik Zagrebačke nadbiskupije, godište LXXXI, br. 4, Zagreb, 1994., str. 127-128.