"Sveti Oče!
Velika mi je čast i radost što u ovome jedinstvenom času naše katoličke povijesti mogu istupiti pred Vas. Uime svega hrvatskog episkopata i cijele zajednice Božjega naroda Katoličke Crkve u Hrvatskoj te uime svih ovdje nazočnih kardinala, biskupa, svećenika, redovnika i redovnica - svega puka Božjega - najusrdnije Vas molim da uzdignete na čast oltara, kao Kristova svjedoka i mučenika, slugu Božjega nadbiskupa zagrebačkog kardinala Alojzija Stepinca.
Rodio se u Brezariću, župi Krašić, prije sto godina, 8. svibnja 1898. Za svećenika je zaređen u Rimu 26. listopada 1930. Vaš časni prethodnik papa Pio XI. imenovao ga je nadbiskupom koadjutorom. Biskupski je red primio na svetkovinu sv. Ivana Krstitelja, 24. lipnja 1934. Nakon smrti zaslužnog nadbiskupa Antuna Bauera, 7. prosinca, kao dijecezanski nadbiskup preuzima izravnu upravu drevne i časne zagrebačke nadbiskupije. Kao revan i poduzetan pastir zaorao je duboke brazde na svim područjima crkvenog života.
Za vrijeme drugoga svjetskog rata i u prvim godinama nakon rata, u preteškim okolnostima, nastupao je kao neustrašivi navjestitelj i branitelj prava Božjih, prava Crkve i temeljnih prava svakoga čovjeka. Skupo je to platio u doba militantnog bezboštva. U rujnu 1946. izveden je pred državni sud i nevin je osuđen na duge godine zatvora i zatočeništva. Papa Pio XII. dao mu je posebno priznanje ubrojivši ga 12. siječnja 1953. u Zbor kardinala Svete Rimske Crkve.
Na današnji dan, 3. listopada 1946. pred sudom je iskazao svoju vjeroispovijest: spreman da svaki čas umre za Boga, za Crkvu, za čovjeka. Sveto je umro u zatočeništvu u Krašiću 10. veljače 1960. praštajući iz sveg srca svim svojim neprijateljima i progoniteljima. Svoj je mučenički život prikazivao kao dragovoljnu žrtvu za Crkvu Božju.
Sveti Oče!
Na veselje svete Crkve Božje, udostojite se svojom apostolskom vlašću proglasiti blaženim našega slugu Božjega kardinala Alojzija Stepinca.“
Službeni vjesnik Zagrebačke nadbiskupije, godište LXXXV., br. 3, Zagreb, 1998., str. 4.