O katedrali

Riznica katedrale


Riznica Zagrebačke katedrale kao Specijalni crkveni muzej osnovana je osnivanjem Zagrebačke nad/biskupije 1092.-1094. godine. Od početka Riznica je bila smještena u Katedralnoj sakristiji sve do 1870. godine jer su njezine dragocjenosti sastavni dijelovi liturgijskih obreda. Štoviše, ona je jezgra i temelj današnjeg Zagreba i važna ustanova iz koje su se razvile i u njoj započele svojim radom sve današnje društvene, prosvjetne i kulturne ustanove.

Osim što je Sakristija-Riznica bila sakralni prostor, oslikana najstarijim freskama u Sjevernoj Hrvatskoj, iz 13. stoljeća, u njoj je započela radom Katedralna škola prema crkvenim propisima osnivanja biskupija i osiguravanja svećeničkog kadra i crkvenih nasljednika. Zahtjevne crkvene propise zagrebački kanonici vjerno su primjenjivali i proširivali ne samo za vlastiti svećenički kadar već i za šire građanstvo sve do njihova uključivanja u III. Lateranski koncil, 1179. godine, te se njihovo ostvarivanje ugrađivalo u odredbe teološko-filozofskih visokoškolskih i svih prosvjetnih ustanova.

Sakristija-Riznica bila je Biblioteka sa skriptorijem u kojoj su se osim liturgijskih i biblijskih knjiga nalazile i povijesne, pravne, medicinske, znanstvene, glazbene te su iz nje nastale Metropolitanska i Sveučilišna knjižnica, a zagrebački biskup M. Vrhovac (1787.- 1827.) je sa svojim koralistima-pjevačima osnovao Hrvatski glazbeni zavod. 

Sakristija-Riznica bila je Vijećnica s blagajničkom i diplomatskom službom sve dok nije oko 1600. godine sagrađena zgrada Vijećnice ispred Zagrebačke katedrale koja je postojala do 1876. godine. Osim što se vijećalo i raspravljalo o teološkim, pastoralnim i katehetskim pitanjima, odmah su se rješavali socijalni i zdravstveni problemi te se organizirala i stalna obrana Domovine. Od brojnih diplomatskih službi spomenimo samo zagrebačkog kanonika kantora Pavla koji je zastupao kralja Ludovika pri potpisivanju Zadarskog mira, 28. veljače 1358. godine, također u Sakristiji Franjevačkog samostana u Zadru.

Sakristija-Riznica bila je ugledna i važna ustanova, Locus Credibilis - Vjerodostojno mjesto, gdje su kanonici obavljali pravne poslove, te su pred papinskim i kraljevskim ovlaštenicima sklapali ugovore, prepisivali i potvrđivali dokumente, izvršavali oporuke, uvodili u posjed nove vlasnike poslije svih proceduralnih mjerenja i knjiženja te je tu početak Hrvatskog državnog arhiva s jedinom Gruntovnicom. Preseljenjem Zakmardijeve škrinje, službeno nazvane: CISTE PRIVILEGORUM REGNI, pune povlastica i važnih dokumenata, 1763. godine iz Katedralne sakristije u tadašnju Zemaljsku kuću, Domus Regnicolaris, Hrvatski Državni arhiv uzima godinom svog osnivanja. Godine 1809. Škrinja povlastica bila je ponovno preseljena u Banske dvore i to do izgradnje današnje zgrade Hrvatskog državnog arhiva, 1912.-1913. godine.

Sve arhivalije iz Sakristije-Riznice preseljene su sredinom 19. stoljeća. Dvadesetak godina kasnije preseljen je iz Katedralne sakristije i Crkveni arhiv i to Nadbiskupijski i Kaptolski te je dotadašnji arhivski prostor na katu sakristije dao urediti, poput mini-muzeja, kardinal Juraj Haulik s tadašnjim kustosom Jurjem Križanićem i umjetnikom Josipom Peruzzijem kao i sestrama Milosrdnicama za današnji prostor Riznice u koji je smještena 1870. godine.
 
RIZNICA I DANAS ČUVA KRSNI LIST ZAGREBAČKE NAD/BISKUPIJE
 
Felicijanova ispravaSve dosadašnje spomenute funkcije Riznice razvile su se u važne hrvatske ustanove s vlastitim reprezentativnim zgradama. Ipak su u prostorima Riznice ostale dvije najvažnije crkvene povelje i to Felicijanova povelja iz 1134. godine (D 1) koja nam govori o osnivanju Zagrebačke nad/biskupije 1092.-1094. godine i povelja pape bl. Pija IX., od 11. prosinca 1852. godine, "Ubi primum placuit Deo" (D 2) o uzdignuću Zagrebačke biskupije u nadbiskupiju-metropoliju.

Felicijanovu povelju iz 1134. godine nazivamo i KRSNIM LISTOM ZAGREBAČKE NADBISKUPIJE. Osim sažetih okolnosti o osnivanju Zagrebačke nad/biskupije, u Felicijanovoj povelji dokumentira se sveti Ladislav kao osnivač Zagrebačke biskupije sa svim svojim suradnicima i prvi puta se spominje ime Zagreb. Prvi zagrebački biskup zvao se Duh, rodom Čeh, muž učen i časna života kojeg je na Zagrebačku biskupsku stolicu ustoličio dvorski kapelan Fancika. Biskup Duh donio je najpotrebnije liturgijske obrednike prema tadašnjim benediktinskim obredima. Koristeći ih u crkvenim obredima, čuvao ih je u Katedralnoj sakristiji na prikladnom mjestu iz kojeg se oblikovala današnja Riznica.  

Biskupovi najbliži suradnici ubrzo su se organizirali u kanonički zbor ili kaptol. Sastavili su statute kojima su određene dužnosti i obaveze pojedinih službi i ustanova te je Riznica postala trajna briga kanonika kustosa. Za privremenu Katedralu služila je biskupu Duhu samostanska crkva Sv. Marije od koje je pronađen romanički kapitel ukrašen biljnim ukrasima vrsnog majstora. Učestalim spominjanjem tadašnjeg postojećeg samostanskog zdanja, "Monasterium" u ostalim dokumentima i povezivanjem s Feilicijanovom poveljom te osnutkom Zagrebačke biskupije, zagrebački lingvista Danijel Alerić otkriva i prvo biskupsko sjedište u preuređenom benediktinskom samostanu "Monasterium Sant Gabria → Sagabria → Zagabria, prema tadašnjoj praksi u Južnoj Hrvatskoj: Supetar, Sumartin, Sutivan itd.

A mi možemo zaključiti da je Zagrebačka katedrala sa svojom Riznicom kameni dokumenat četrnaststoljetne kršćanske prisutnosti na ovom prostoru. Riznica se nalazi u sklopu Zagrebačke katedrale pa je i njezina kasnija gradnja kao najstariji građevinski spomenik na ovim prostorima, važna historijsko-kulturna poveznica koja se i danas istražuje.

Osnivanjem Zagrebačke nad/biskupije 1092.-1094.godine Sjeverna Hrvatska dobila je na važnosti kakvu je imala Južna Hrvatska u vrijeme hrvatskih narodnih vladara. Novoosnovana Zagrebačka biskupija obuhvatila je područje koje je do tada pripadalo Hrvatskom biskupu sa sjedištem prvotno u Ninu, a zatim u Kninu, gdje je hrvatski kralj Zvonimir 1078. godine, u blizini svoje kraljevske prijestolnice, izgradio Katedralu Svete Marije. Tako je BDM štitila Hrvatski narod posebno u kasnija teška vremena i okupljala ga u svojim prošteništima i svetištima razasutim po čitavoj Hrvatskoj Domovini kao i u iseljeništvu.

Gradnja Zagrebačke katedrale u romaničkom stilu odvija se u vrijeme gradnje velikih europskih katedrala u doba velikih društvenih, teoloških  i filozofskih kretanja prema novom odnosu crkvenosti, teologije, umjetnosti i međusobne povezanosti. Katedrala je dovršena i posvećena vrlo svečano 1217. godine pod zaštitom Blažene Djevice Marije na nebo uznesene na čast sv. Stjepana kralja, u prisutnosti osam okolnih biskupa i nadbiskupa, hrvatskog bana i predstavnika svih društvenih slojeva te tadašnjeg hrvatsko-ugarskog kralja Andrije II.

Uzdignućem Zagrebačke biskupije u Nadbiskupiju - Metropoliju, bulom pape bl. Pija IX., "Ubi primum placuit Deo", iz 1852. godine, Zagreb se razvio u srednjoeuropski grad, a Zagrebačka katedrala Uznesenja BDM i svetih mađarskih kraljeva Stjepana i Ladislava i dalje okuplja i čuva pod svojim svodovima sve te događaje kako svojih vjernih štovatelja tako i svih hrvatskih iseljenika koji Hrvatsku imaju samo u svojim srcima.

S. Lina Slavica Plukavec
Podijelite na: