Aktualno

Zagrebačka je katedrala tijekom svoje povijesti promijenila mnogobrojne oltare, pojedine zbog trošnosti, a neke zbog prirodnih nepogoda. Prvi popis oltara i najstariji poznati tlocrt katedrale napravio je geometar Franjo Klobučarić od 1792. do 1794., u vrijeme biskupa Maksimilijana Vrhovca. Od vremena Vrhovca do potresa, koji je pogodio Zagreb 9. studenog 1880. u katedrali je bilo smješteno tridesetak oltara. Danas ih je četrnaest, od čega je dvanaest vidljivo u glavnoj i pokrajnjim lađama katedrale. Jedan oltar smješten je u sakristiji katedrale, a jedan se nalazi u kapeli bl. Augustina Kažotića smještenoj u prizemlju sjevernog tornja.

Početkom 1882. odlučeno je da će se nakon obnove u bočnim brodovima katedrale postaviti osam oltara, odnosno s glavnim oltarom i oltarima sv. Mađarskih kraljeva i Blažene Djevice Marije u katedrali bi trebalo biti ukupno 11 oltara. Godinu dana kasnije odlučilo se zadržati još dva manja barokna oltara, sv. Luke i Posljednje večere. Ti oltari su postavljeni u pokrajnje brodove, dok su se prije potresa nalazili u svetištu katedrale.

Arhitekt Herman Bollé, koji je obnavljao katedralu nakon potresa, 1885. izradio je glavni oltar katedrale, a na ostalim oltarima sudjelovali su poznati hrvatski umjetnici: Robert Frangeš Mihanović, Mihovil Stepić, Celestin Medović, Josip Bauer i dr.


Jedan od oltara katedrale je neogotički pretkoncilski glavni oltar. Povjesničari smatraju da je on osmi po redu kroz povijest u katedrali. Oltar je svečano posvetio 8. studenog 1885. pomoćni biskup Janko Pavlešić, a Bollé ga je prvobitno smjestio u sredini svetišta. Shvativši da je ipak predaleko od ostatka glavne lađe katedrale, 1893. godine pomaknuo ga je na današnje mjesto. Oltar je izrađen od mramora iz Vinice u okolici Varaždina, osim četiri stupa koji su od mramora Vert Mélange. Oltarska menza leži na sarkofagu okruženom stupićima, a baldahin na oltaru isklesan je iz jedne kamene gromade na licu mjesta u samoj katedrali. Na vrhu je kameno raspelo uz čije podnožje su kipovi sv. Veronike s rupcem i triju Marija koje su išle pomazati Isusovo mrtvo tijelo. U trokutastim zabatima baldahina smještena su poprsja evanđelista: Matej s anđelom, Marko s lavom, Luka s volom i Ivan s orlom. Rub baldahina iznad stupova resi osam kipova crkvenih naučitelja; uvijek po jedan crkveni otac zapadne Crkve i jedan otac istočnih Crkava. S desne prednje strane uokrug do lijeve: Grgur Veliki i Grgur Nazijanski, Atanazije Aleksandrijski i Augustin Hiponski, Ambrozije Milanski i Bazilije Veliki, Jeronim Dalmatinac i Ivan Zlatousti. Ispod baldahina, kao zaglavni kamen, lebdi Duh Sveti u liku goluba. Od 1979. ispod baldahina nalazi se replika kipa Majke Božje Bistričke. Prilikom obnove unutrašnjosti katedrale, 1983. izrađen je novi tabernakul od tučenog bakra, koji je ugrađen u ovaj oltar. Vrata tabernakula ukrašena su pozlaćenim križem po cijeloj površini, tako da križ čini četiri polja u kojima su prikazani simboli euharistije. U prvome polju nalazi se pozlaćeni reljef grčkog slova A (alfa), u donjem polju je kalež s grozdom i listom. Na desnom gornjem polju prikazana je košarica sa sedam kruhova, a u donjem polju je grčko slovo Ω (omega).


Oltar na kojemu se danas služi euharistija nazvan je u sklopu liturgijske obnove Drugoga vatikanskog koncila nakon 1965. koncilskim oltarom ili oltarom prema puku. Današnji oltar postavio je prema želji nadbiskupa kardinala Franje Kuharića 1983. kanonik Antun Ivandija. Prvi koncilski oltar bio je veliki drveni stol postavljen u katedralu 1969., a sada se nalazi u Bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca. Oltar je zaogrnut u srebrne predoltarnike. Na prednjoj strana nalazi se prikaz Svete obitelji kod tesarskog posla. Na desnoj bočnoj strani je lik utemeljitelja biskupije i katedrale u Zagrebu sv. Ladislava kralja, a lijeva bočna ploča prikazuje sv. Stjepana kralja. Srebrni predoltarnici su dar zagrebačkog biskupa Emerika Esterhazyja, a izrađeni su 1721. u Beču. O tom događaju svjedoči natpis na dijelu predoltarnika: Ljubljenoj zaručnici predoltarnik s dvije stranice predstojnik Crkve zagrebačke daruje (HOC AMATAE SPONSAE BINAQUAE LATERIS ANTIPENDIA PRAESENTA VERAT PRAESUL ZAGRABIENSIS). Na stražnjoj strani oltara suvremeni je posrebreni predoltarnik, rad kipara Stjepana Jančića iz 1983., a prikazuje prema zamisli kanonika Antuna Ivandije čitavu hrvatsku povijest. Marija, Kraljica Hrvata drži rukama Isusa koji stoji. Uz nju je natpis na latinskom: Bl. Dj. Marija - Kraljica Hrvata. Slijeva nadesno likovi su: pustinjak Ivan Gostumil, splitski nadbiskup Ivan Ravenjanin, seljačka obitelj Matije Gupca, Eugen Kvaternik, mučenica Lucija Barevac, dalmatinsko-lički uskok krajišnik, kraljica Jelena, bosanski kralj Stjepan Tomašević; u sredini Marija Kraljica Hrvata s Isusom; bl. Alojzije Stepinac koji predaje Mariji maketu katedrale, uz njega ban Petar Zrinski, sv. Marko Križevčanin, sluga Božji biskup Josip Lang, sv. Nikola Tavelić, sv. Leopold Bogdan Mandić, bl. Ozana Kotorska te laici Petar Rogulja i bl. Ivan Merz.



U idućim nastavcima donosimo i:

Oltari u južnom brodu zagrebačke katedrale
Oltari u sjevernom brodu zagrebačke katedrale

  IZVOR: Lađa, br. 2, 2023.