U zagrebačkoj prvostolnici danas je smješteno četrnaest oltara, "od čega je dvanaest vidljivo u glavnoj i pokrajnjim lađama katedrale. Jedan oltar smješten je u sakristiji katedrale, a jedan se nalazi u kapeli bl. Augustina Kažotića smještenoj u prizemlju sjevernog tornja". Nakon oltara u svetištu i južnom brodu, donosimo oltare smještene u sjevernom brodu u kojem se nalazi više oltara.
Neogotički oltar
svetih ugarskih kraljeva Stjepana, Ladislava i Emerika izradio je 1887. J. Peschek. prema nacrtima H. Bolléa. U sredini oltarske niše stoje kipovi sv. Ladislava kralja u sredini, Stjepana kralja lijevo i kraljevića Mirka (Emerika) desno, radovi kipara Karla Moraka. Na oltarskim krilima nalaze se četiri oslikane ploče s prizorima iz života sv. Ladislava kralja, vezanim uz utemeljenje biskupije u Zagrebu. Na lijevom krilu gornje slike primjećujemo kako sv. Ladislav upućuje prvog biskupa Duha u Zagreb, a donja slika prikazuje evangelizaciju u novoj biskupiji. Na desnom krilu gore sv. Ladislav određuje gradnju nove katedrale u Zagrebu, a dolje biskup Duh i svećenici izvješćuju kralja o učinjenom. Slike su djelo slikara Josipa Bauera.
Oltar Posljednje večere djelo je istih majstora kao kod oltara sv. Luke. U sredini je reljef s prikazom Posljednje večere, s Kristom u sredini, okruženim likovima apostola. Oltar je 1703. izgrađen troškom zagrebačkog kanonika Ivana Znike. Mnogi vjernici zastanu ispred ovog oltara primjećujući psa i mačku u podnožju stola. Pas podignute glave vjerno gleda što se dešava na stolu, dok mačka prodornim pogledom gleda ravno u vjernike što zastanu u molitvi pred oltarom.
Neogotički
oltar svetoga Josipa izradio je prema nacrtu H. Bolléa kipar Mihovil Stepić. Oltarna menza postavljena je krajem 1885. Cijeli oltar sv. Josipa završen je krajem 1886., a posvećen je 18. ožujka 1887. U sredini oltarskog nastavka nalazi se kip sv. Josipa s Isusom, zaštitnika Katoličke Crkve i Hrvatskog naroda. Desno je kip sv. Franje Asiškoga, a lijevo sv. Ivana Nepomuka. Sam H. Bollé u
Katoličkom listu 1887. je napisao: »Oltar sv. Josipa smješten je u trećem traveju lijeve lađe, tik do ulaza s te strane. Kao i svi ostali pokrajnji oltari u katedrali, uzdignut je za jednu stepenicu u odnosu na pod glavne lađe katedrale. — Mensa mu počiva na masivnom podnošku, u kojem se nalazi grb nadbiskupa Josipa Mihalovića uklesan u medaljon. A da pored bjeline tih kipova…«, piše Bolle »…utisak bude ipak življi, pojedini su dijelovi ornamenata naglašeni bojom zlata, dok je stražnji dio udubine obojan jednostavnom ornamentikom, na tamno plavoj podlozi.«
Slijedi neobizantski
oltar sv. Ćirila i Metoda, slavenskih apostola i učitelja, zaštitnika Hrvatsko-slavonske ili Zagrebačke crkvene pokrajine (metropolije). Oltar je spoj neogotike i bizantskog stila, a izradio ga je kipar Mihovil Stepić prema modelu kipara Roberta Frangeša Mihanovića. U sredini oltara nalaze se skulpture sv. Ćirila i Metoda. Sveci su odjeveni u biskupska ruha s palijima; Ćiril drži biskupski štap, a Metod nadbiskupski križ. Pozadinu tvori mozaik izveden od kockica bijelog i žutog zlata. Uz unutarnje rubove stupova oltara su dva mozaika s prikazima dvaju anđela na zlatnim pozadinama. S lijeve strane je anđeo u plavoj haljini koji drži svitak s natpisom na latinskom jeziku (
In principio erat Verbum), a s desne strane je anđeo u crvenoj haljini koji drži svitak s glagoljskim slovima na starohrvatskom jeziku (
Iskoni be Slovo), riječi proslova Evanđelja po Ivanu. Oltar je završen 1903.
Neogotički
oltar sv. Petra i Pavla izrađen je 1886. prema nacrtu H. Bolléa od bijelog viničkog kamena. U središnjem dijelu oltara nalaze se skulpture sv. Petra i Pavla, dok su u bočnim nišama skulpture sv. Jurja i sv. Nikole biskupa. Niše su nadvišene trokutastim zabatima koji su ukrašeni neogotičkim fijalama. Skulpture je klesao Dragutin Karlo Morak, dok je pozlatu izradio Eduard Slavoljub Wagmeister.
Ispod sjevernog zvonika nalazi se kapela bl. Augustina Kažotića, zagrebačkog biskupa od 1303. do 1322. Kapela je uređena u sjevernom tornju 1964. Iz iste godine su oltar i slika na oltaru bl. Augustina Kažotića, rad slikara Ivana Simetića. U niši pod staklom nalazi se relikvijar s moćima bl. Augustina, rad Hrvoja Ljubića, koji je 1997. izradio i srebrni sarkofag bl. Alojzija Stepinca. Lijevo od oltara je kip Gospe Fatimske.
Zadnji oltar u katedrali smješten je u kapeli sakristije. Izrađen je u neogotičkom slogu s renesansnom slikom raspeća te spada među najveće zanimljivosti katedrale. Također je nastao u zagrebačkoj Bolléovoj Obrtnoj školi nakon 1880. Središnju sliku oltara naslikao je 1495. u Veneciji mladi Albrecht Dürer. Ova slika spada među najstarije slike ne samo katedrale, nego i Zagrebačke nadbiskupije. Oltarska krila s nutarnje strane naslikana su u Beču u 19. st. i prikazuju lijevo Isusov križni put, a desno Isusovo uskrsnuće. S vanjske strane nalaze se slike Isusova rođenja lijevo i desno Isusovo obrezanje, rad Hansa Georga Geigerfelda iz 18. stoljeća.
Najvažnije i najsvetije mjesto u Crkvi je oltar koji predstavlja znak Kristove prisutnosti te je ujedno i središte crkvenog prostora. Četrnaest oltara Zagrebačke katedrale znak su da se naš Spasitelj nalazi ne samo svuda u katedrali, nego svojom prisutnošću posve ispunja i naše živote.
Pročitajte i:
Tomica Plukavec, prof. povijesti i kroatolog
Foto: Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije
Literatura
Dragan DAMJANOVIĆ, Arhitekt Herman Bollé, Zagreb, 2013.
Ana DEANOVIĆ, Željka ČORAK, Zagrebačka katedrala, Zagreb 1988.
Zvonimir KUREČIĆ, Katedrala Uznesenja Marijina u Zagrebu: turistička monografija, Zagreb, 2009.
s. Lina PLUKAVEC, Glavni oltar po Bolléovom nacrtu iz 1885.godine, u: Naša Katedrala 11 (2007.), Zagreb, str. 46-55.
Katolički list, 29. prosinca 1887.; 17. travnja 1890.
Oltar i njegovi dijelovi
Oltar (lat. altare, alta ara; visok žrtvenik) u kršćanstvu: Gospodinov stol, svetilište, mjesto prinošenja nekrvne Kristove žrtve, središnja točka u crkvi oko koje se zajednica okuplja na Euharistiju.
Menza (lat. mensa, stol) ploča od prirodna kamena u jednom komadu, bitan dio oltara koji natkriva stol ili postolje koje čini oltar.
Retabl (lat. retrotabula, stražnja ploča) stražnji dio oltara koji se diže iznad oltarne menze. U novije vrijeme oltar se često oslobađa retabla i svodi na prvobitne osnovne dijelove: kamenu gromadu ili stol.
Predoltarnik, antependij, antipendij, incef ili incefo je pročelje oltara
IZVOR: Lađa, br. 2, 2023.